uvijek kasnim di god dođem

Ne kasnim, niti volim čekati. Čekanje mi nabija nepotrebnu nervozu, koju ne mogu nikako prikriti. Ako je kašnjenje neopravdano, padne i “jezikova juha“ :)

Nastojim da ne kasnim. Uvijek se plašim zakasniti na posao, ili neki sastanak, pa krećem mnogo ranije..Ispostavilo se kao dobro, obzirom da je par puta iskrsnulo nešta što me zadržalo.Od hitnog poziva do saobraćaja..itd. Svejedno, dogodilo mi se par puta.Smatram da treba sve učiniti, kako se to nebi desilo.Ali ipak ispadne siorotan slučaj.. ne treba pravit dramu. A nije smak svijeta..Smatram kako se to ne smije događati kada je neki značajan termin , gdje treba pokazati osjećaj za preciznost i odgovornost..putovanje ili važan privatni sastanak..Ali praviti frku za malo vremena ..što mnogi rade, mi se nikako ne dopada..A čak mi malo ide na živce.I to prije nego se uopće sazna, što je razlog kašnjenjenja. To je obično odraz povrijeđene sujete, uglavnom..iskompleksiranih ljudi. Za sve postoji objašnjenj..nema potrebe za histerijom.:)