Kako je biti jedan dan dio hrabrih volontera koji spašavaju živote u HGSS-u? Na moju sreću, nije se dogodio poziv za pravu akciju, već su Rene Tonkli i njegova ekipa iz stanice na mojoj obuci simulirali one prave. Statistika nije baš bila na mojoj strani budući da godišnje odrade 80 do 100 akcija spašavanja, ali taj dan sam imala sreće.
- Što kažeš da mi tebi pokažemo kako vježbamo - pitao me Rene. Znala sam o čemu se radi jer sam dolaskom u HGSS stanicu Karlovac ugledala užad kako visi s otprilike pet metara visine. To je bio taj poligon o kojem je Rene pričao. Obukli su me u HGSS odijelo, najmanje koje su izvadili iz kutije, stavili mi pojas i kacigu.
- Nemaš se čega bojati. Gle, dođi ovdje. Okreni se prema meni, a kad te spustimo, guraj se desno - rekao je Neba, veteran HGSS-a. Nisam se ni okrenula, a već sam 'visila'.
- Spusti drugu ruku, moraš vjerovati opremi. Možeš se zanjihati ako želiš. Hoćeš malo bungeeja? - našalio se Rene, a ja sam se spremno dočekala na podu - na guzici.
- Nemam sline. Cijela sam se oznojila. Puls mi je na 141 otkucaj u minuti - rekla sam nakon bezopasnog spuštanja gdje su me osiguravala dva HGSS-ovca koji su već godinama u službi. U glavi mi je samo bilo: Dečki, svaka vam čast jer se nisam mogla niti zamisliti u pravoj akciji. A ona je uslijedila. Spašavanje na vodi na ušću Korane i Mrežnice, dvije karlovačke rijeke.
- Naše sve rijeke su opasne i moramo se nositi s činjenicom da su mirne i pitome, ali su opasne. Vjerojatnost preživljavanja je specifična - koliko je čovjek fizički spreman, kakvi su uvjeti u vodi i koliko sreće ima. To najčešće zna biti kobno. Zna biti udaraca u kamen i rola to izbaci van. Ako je rola opasna, onda spašavanja gotovo da i nema. Rijetki su slučajevi da se netko uspije spasiti - rekao je Rene, inače pročelnik komisije za spašavanje na vodama i u poplavama.
Kolega Nikola je odglumio markiranta, odnosno čovjeka koji se utapa, a Rene nam je pokazao akciju. Ponekad, kaže, čovjeka treba oživljavati dok s njime plivate do obale. Na taj su način mladoj djevojci u akciji spasili život. Da su čekali do obale, djevojka bi sigurno preminula. Kod spašavanja na vodi je ključno da su HGSS-ovci u blizini lokacije, poželjno u vodi.
- Voda nije naš medij, nismo doma kako bi se reklo. Razlika u temperaturi može također dovesti do velike nesreće. Mi na sebi imamo zaštitnu opremu u kojoj nam je toplo. Dosta spašavanja imamo u poplavama, i ljudi i životinja. Uz to često pada kiša i snijeg i ključna je zamjena timova - rekao je. Smrt je česta, a nositi se s time nije nimalo lagano.
- Dosta često smo u situacijama gdje pronađemo osobu koja je mrtva. Svi mi doma imamo obitelji tako da nastojimo suzbiti emocije, raditi ono što inače radimo, najčešće ostajemo zajedno, prokomentiramo, smirimo tenzije i idemo dalje - rekao je Rene. Prisustvovali smo i njihovom kolegiju na kojem su se dogovarali kako će organizirati akciju spašavanja.
- Često nas pitaju ‘kako vam je na poslu’. To kao prvo nije posao. To je volontiranje, a ja to gledam drugačije. To nije niti hobi niti posao već stil života. Bez toga ne mogu, bez toga bih se teško snašao okolo. I to me čini veselim. Uvijek sam s dobrom ekipom, nešto se radi, uči se nešto novo - rekao je Rene.
Hrvatska gorska služba spašavanja ove godine slavi 70 godina postojanja. Dokumentarne priče i serijale o HGSS-u u suradnji s Daciom gledajte na YouTube kanalu 24sata.