Lear je svu zemlju razdijelio na neočekivan način, dvjema kćerima, najstarijoj Goneril i srednjoj Regan, dok je najmlađa, Cordelia, posve mimo očekivanja – ostala bez ičega
POGLEDAJTE VIDEO:
To je zaprepastilo sve na dvoru jer su bili uvjerenja da je Cordelia u osobitoj milosti vladara. Navodno su takvoj raspodjeli kumovale same kćeri jer je najmlađa odbila reći Njegovu Veličanstvu slatke riječi kakove on obožava, poglavito u svoje zrele dane, slušati, dok su se dvije starije kćeri istakle u veličanju kralja, “njegove premudrosti, ljubavi i zahvalnosti koju prema njemu osjećaju”. No nije tu bio kraj problemima.
Protiv ovakove odluke otvoreno se, dodaje naš izvor, pobunio grof od Kenta, kojemu je kralj – čuvši ga govoriti - u bijesu odmah oduzeo riječ, ali to ovoga čovjeka nije zaustavilo u nakani da ipak izreče svoj monolog, koji je, kako je rekao, “skrajnje dobronamjeran” i pokušava “spriječiti ružan i nepravedan razvoj događaja”, ako već ne i tragediju.
Riječi grofove zabilježilo je naše “duboko grlo” s dvora, pa ih ovdje prenosimo onako kako su u palači izrečene: “Kralj Lear je mahnit”; “vlast se klanja laskanju”, “glava osijedila a pameti ne donijela”. Grof od Kenta strahovito je uvrijedio Njegovo Veličanstvo i kad je rekao da se “Veličanstvo ponižava do ludosti” te da “čast mora biti otvorena”, čime je branio svoje navodno pravo da govori. On se pokazao uzurpatorom koji je počinio kazneno djelo uvrede veličanstva, što se posvuda goni po službenoj dužnosti. Grof je, iako mu je Veličanstvo oduzimalo riječ, ustrajno pokušavao kralja uvjeriti da nije u pravu oko kćeri, pa je rekao, navodno, “najmlađa tvoja kći ne ljubi te najmanje” dodajući da “nisu prazna srca onih čiji tihi glasi ne odjekuju šupljinom”, no Visočanstvo više nije htjelo slušati riječi ovog drznika, koji – ako je i imao pravo – doista nije birao riječi.
- Njegov vokabular više je dolikovao kakvoj prostačkoj krčmi ili staji negoli kraljevskomu dvoru - rekla nam je jedna vojvotkinja, koja je zamolila da sakrijemo njen identitet jer ne bi “da joj se ime po novinama povlači”.
Teško je ovdje razlučiti sve nijanse priče jer još nemamo sve detalje, ali će se naši novinari pobrinuti na vrijeme ih doznati i na ovim stranicama objaviti. Kralj – doznajemo – ne kani dopustiti nikakvu oporbenu situaciju te se i s Kentom i s kćeri odlučno namjerava razračunati, sa svakim dakako prema različitim mjerilima, već kako status i podrijetlo nalažu. Kent u svoju obranu tvrdi da je bio dobronamjeran u kritici suverenove politike, koja da “pokazuje obilježja mahnitosti” jer se “pogoduje laskavcima i slatkorječivim brbljivcima koji samo na sebe a nimalo na kraljevine dobro ne misle”.
U oporbi, koja pomno motri što se zbiva na dvoru, jer uvijek sanjaju krunu preuzeti, trljaju ruke jer vjeruju da se vlast koja se rukovodi slatkorječivošću u izboru uglednika ne može održati odveć dugo. Ipak se pribojavaju da bi produljenje ovakovoga stanja u državi moglo narod jako osiromašiti i na prosjački štap dovesti jer se nitko ne uzda u to da bi njihova veličanstva Goneril i Regan mogle svoje posjede voditi kako dolikuje, na sreću i napredak prostog puka. Upozoravaju da na našu lijepu i bogatu zemlju sa strane i neprijatelji pozorno motre, pa samo čekaju kad bi se i kako naših blaga dokopali