Kad sam Lauru Bičanić (19), djevojku s cerebralnom paralizom, pratila na taksi, suočila sam se s neuobičajenom situacijom.
- Nisam vam ja fizioterapeut. Kako si mislila da ju posjednem u auto - bezobrazno mi je dobacio taksist.
- Ona može sama - rekla sam mu, a tihim glasom Laura mi je rekla: "Antonija, to je ono o čemu smo pričale. Zanemari".
POGLEDAJTE VIDEO:
Okrenula se prema vozaču i rekla mu kako se ne brine jer je ona putnik kao i svaki drugi. Na kraju ju je odvezao gdje mu je rekla.
S ovakvim situacijama Laura se zbog svog stanja često susreće. Život s cerebralnom paralizom nije lak, pogotovo kad su vam kolica glavni životni suputnik.
- Kad sam bila manja, pitala sam se čemu sad to. I ja bih nekad malo predah od tog života, a posebno sam to mislila dok sam bila u osnovnoj školi. Pitala sam se zašto ne mogu s njima, uvijek sam bila isključena iz nekih aktivnosti. Jedino što sam mogla je dokazati se kao odličan učenik i kao čovjek. Ljudi koji su to trebali prepoznati, prepoznali su - rekla je.
Ona i njezina sestra blizanka Ines bile su nedonoščad. Problemi pri porodu i krvarenje na mozgu ostavili su trajne posljedice na njihovo zdravlje.
- Dosada sam bila srednjoškolka, ali dotada se svaki dan znalo kada dolazi fizioterapeut, koliko se vježba, koliko vremena imamo za pauzu, dokad sam u školi, tko i kada dolazi po mene u školu i tako svaki dan - rekla je. Roditelji su, kaže, uvijek bili tu.
- Pobrinuti se za sve u kući i još posao pored toga i još plus što mi same ne možemo. Dati nam jesti, a nekad čak pomoći nam da se obučemo. Tu nema stajanja - rekla je.
Upisala je Filozofski fakultet u Zagrebu, a preselila se u Studentski dom Stjepan Radić. Živi sama, a kaže da joj nova okolina odlično odgovara.
- Studenti su super. Uvijek pitaju treba li mi pomoć. To mi daje nadu u čovječanstvo - rekla je Laura. Unatoč svemu, kaže da je sretna te da svoj život ne bi mijenjala nizašto.