Ma kakva korona.... Moj najbolji lijek je ova moja njiva. Toliko je lijepo u ovom zelenilu, na zraku, u ovom miru i tišini, gledajući cvijeće i ptičice, čovjek jednostavno zaboravi da postoji bolest. Korona je za mene strani pojam, rekla je Marica Ćosić čim smo došli. Ubrzo nam je postalo jasno od kuda crpi pozitivu i radost koja se osjeti u razgovoru s njom.
POGLEDAJTE VIDEO:
Kumica Marica kaže da se ne boji virusa koji je poharao svijet. Njezin je lijek puno jednostavniji od onoga koji se istražuje po laboratorijima diljem svijeta.
Kada se čovjek nečega boji, baš ga to i 'strefi'
- Zato ljudi trebaju gledat na svijet pozitivnije i dolazit više u prirodu. Zemlja je najbolji prijatelj čovjeka za opuštanje i smirenje, to je čovjekov najbolji lijek, govori ova vitalna gospođa kojoj svaki dan počinje na svojoj njivi u pola 4 ujutro.
Marica živi sa suprugom u Sopnici te kaže kako zadnja dva mjeseca uopće nije osjetila posljedice izolacije.
- Mi uopće ne osjećamo tu izolaciju. Kada sam na livadi ovdje, ili sam sama ili sa suprugom. I kada radimo, svatko je na svojoj strani, ne udaramo jedno u drugo. Kilometrima smo daleko i dozivamo se - smije se Marica.
Ova vrijedna kumica s neprocjenjivim iskustvom ima i savjete za mlade obitelji u gradu.
- I mladima i starima, a i obiteljima s djecom, savjetujem da što ranije izađu iz grada. Oko grada ima toliko lijepe prirode, šume i razonode za djecu koja se ne moraju stiskati uz drugu djecu. Blizina čovjeka čovjeku je najveća opasnost sada za koronu - kaže.
Mnogi iz gradova su na početku izolacije pomislili kako bi im dobro došao jedan vrt ili dvorište u kojem mogu zasaditi povrće i voće za 'ne daj Bože'. Marica je znala kako će njezina obitelj preživjeti i najgore dane s onim što sami uzgajaju.
- Ja se uopće nisam bojala da će mi faliti hrane, imam svoju njivu s koje mogu ubrati dovoljno za doručak, ručak i večeru. Uđeš u vrt, ubereš kopriva, zelja, divljega luka - toliko toga imamo za ubrati i skuhati, nismo se bojali da ćemo ogladnjeti.
Marica smatra kako smo u ovo moderno doba zaboravili na prirodno i trčimo za onime što se jede 's nogu'.
- Naučili smo se brzoj hrani, brzom pekmezu i brzom ajvaru. Svi trebamo malo pametnije razmišljati, da je zemlja majka hrane i dok god idemo za tom umjetnom i brzom hranom, neće nam biti dobro.
Marica nam je ispričala i kako se počela baviti uzgojem blitve, luka, krumpira i čičoka.
- Došla sam 1991. godine na Dolac, odlučila sam dati otkaz u državnoj firmi i krenuti u proizvodnju. Kada je suprug saznao, nije razgovarao i spavao sa mnom tri mjeseca, priznala je Marica da su počeci bili teški. Kada je krenula, imala je samo jednu motiku, vile i grablje.
- Došla sam na njivu i nisam znala gdje početi i što uopće raditi - prisjeća se voljena kumica s Dolca, Marica.
'Vidjela sam da svi imaju frezu, pa sam ju i ja odlučila kupiti'
- Pitala sam gospodina da mi objasni gdje ću točiti gorivo, kako ću ju upaliti i kako ću krenuti s tom teškom mašinom. On mi je na to odgovorio: 'Pa gospođo, valjda vam muž zna kako ćete točiti gorivo u frezu'. Ja sam mu na to rekla da neće moj muž frezat, nego ja. Nije mi bilo teško, ali danas me ponekad bole ruke...
Marica ima OPG kao i mnogi u Hrvatskoj koji se bave proizvodnjom voća i povrća, a zbog korone je pretrpjela velike gubitke. Od kada su krenule zabrane prodaje na Dolcu, što je u njezinoj kući glavni prihod, bilo je teških dana.
- Ovo je danas jako teško i krvavo, nije jednostavno dići se u četiri sata, pakirati robu i onda voziti cijeli dan od mjesta do mjesta. Puno robe od zime je propalo, nažalost. Svi smo izgubili oko 30-40 posto.
- Želim zahvaliti svima koji su nam pomogli da se umrežimo za prodaju i dostavu kupcima, da nije toga, bili bi gladni kruha.
I za kraj je kumica Marica ostavila jednu poruku mladima u nadi da će ju poslušati: 'Molim vas izađite iz stanova! Cijeli dan provedite u prirodi, šećite što više po šumi, trčite po livadama, hodajte gdje je manje kuća i iskoristite majku prirodu. Berite divlje radiče, naučite djecu da jedu prirodnu hranu. Ne zadržavajte se u stanovima. Stanovi i zidovi psihički djeluju na svakog čovjeka. Ovdje kada izađete vani i dođete u mir, i opustite se.'
Za kraj samo možemo reći: Marice, svaka riječ Vam je na mjestu!
POGLEDAJTE VIDEO: