Karcinom dojke promijenio je moje tijelo. Nemam više prave dojke, imam implantante, ali sam živa, zdrava i sretna. To je nešto s čime se zaista može živjeti, rekla je Irena Mervar (45). Zagrepčanki je prije šest godina, s nepunih 39 godina, dijagnosticiran rak dojke. Početni šok i suze ubrzo je zamijenio optimizam. Za serijal 'Moja priča' Irena je u deset minuta sažela svojih šest godina borbe.
POGLEDAJTE MOJU PRIČU:
- 2013. godine na pregledu u privatnoj poliklinici pojavila se cista, ali su mi predložili da napravim kontrolu. To sam učinila 2014. godine na kojoj su zaključili da se radi o nečemu ozbiljnijem i poslali su me na punkciju. Tu nije pronađeno ništa maligno, ali su me savjetovali da napravim magnetnu rezonancu. To sam napravila u desetom mjesecu na KBC-u Rebro te su me oni nakon toga poslali na korbiopsiju. Pet dana nakon toga su mi saopćili dijagnozu. To je bilo 16.10., tjedan dana prije mog 39. rođendana - započinje svoju priču Irena. Od ranih dvadesetih, redovito je odlazila na preventivne preglede, ne samo dojki već i ginekološke. Dotad je sve bilo uredu, a suočavanje s istinom na prvu je u njoj probudio veliki šok i suze.
- Nekontrolirano počnete plakati. Sa mnom je bila moja majka, koja mi je najveća podrška u životu. Takva sam, polugola, pozvala nju unutra u oridinaciju. Potpuno nesvjesno - rekla je. Nekoliko dana nije mogla doći k sebi. Bila je depresivna, željna samoće... Ipak, sabrala se i stojički napravila prvi korak.
- I onda kao da vas jednostavno zapuhne neki novi val snage. Deset dana prije operacije odlučila sam se za obostranu mastektomiju iako je karcinom bio samo u lijevoj dojci. Odmah mi je napravljena i rekonstrukcija. To je bio svojevrstan rizik. Nažalost, ostala sam bez bradavica jer se karcinom smjestio ispod njih, a zato ga je i bilo toliko teško dijagnosticirati. Nikad neću zaboraviti riječi svoje anesteziologinje: 'Gledajte, bradavice su vam ukras. Danas navečer dođite doma, lijepo si ih pogledajte, pozdravite se s njima. Koliko god je teško, bez toga se može živjeti' - rekla je. Gotovo mjesec trebalo joj je da skupi hrabrosti i pogleda svoje 'nove' dojke.
- Ne zato što sam sumnjala da mi se estetski neće svidjeti nego je više prevladavo strah. Prala bih se žmirečki i čak se kirurg na kontrolama znao šaliti i govoriti: 'Kako to Irena? Vi moj rad ne želite pogledati' - rekla je. Prvi pogled na njih, kaže, nije bio nimalo zastrašujuć.
- To je nešto što vas i dan danas podsjeća da ste vi borac i ratnik i tu ožiljci su tu s razlogom - rekla je. Uključila se u udrugu 'Sve za nju' te kaže kako joj je njihova pomoć, kao i pomoć tadašnjeg poslodavca mnogo značila. Svi su imali razumijevanja za njezinu situaciju...
POGLEDAJTE VIDEO:
Trenutačno je bolest šest godina u remisiji, a Irena i dalje pije hormonalnu terapije. Ne osjeća se drugačije niti, kaže, bolesno.
- Postoje razmišljanja određenih liječnika da bi mi se, skidanjem s hormonalne terapije, moglo nešto loše ginekološki dogoditi. Preporuka je da vadim van i jajnike i maternicu. Tenutačno se spremam na taj zahvat - rekla je. A koliko joj se život promijenio od dana kad je saznala diganozu?
- Moj karakter je sa spoznajom te dijagnoze fascinantan. Inače mi je čaša uvijek napola prazna i vidi uvijek crno a ne bijelo, no valjda u tom krucijalnom trenutku u vašem životu, sve mi se kompletno promijenilo. Prodisala sam punim plućima i oko mene nije postojao nikakav negativan scenarij. Radila sam na tome da se ne izlažem stresu, on je razlog za mnoge bolesti pa tako i karcinome. Prehranu sam dosta promijenila, nastojala sam se što više kretati. To je trajalo sigurno dvije godine, ali nakon toga vas taj žrvanj života opet uzme. Vi se dobro osjećate i zaboravite na takve stvari - rekla je. Ukazala je i na važnost preventivnih pregleda na koje ide još od ranih dvadesetih.
Cijeli video pogledajte na YouTube kanalu 24sata.