Moj mačak je najljenija maca koja postoji. Taj samo jede i spava. On nije sposoban ništa uhvatiti i da mu staviš mrtvog miša ispred nosa neće niti pogledati. Dobili smo nedavno malog pačića starog nedjelju dana i stavili ga pokraj njega, a on pobjegao kao oparen. On je naša kućna maskota i služi nam samo za maženje, ja ga od milja zovem vreća krumpira...

Da, na žalost ovdje u Dubrovniku nekome ta divna stvorenja užasno smetaju. Valovi trovanja mačaka ne jenjavaju od Božića 2016. I obzirom na obim tih trovanja, teško da je riječ o poremećenim pojedincima. Policija naravno prijave tih trovanja doživljava kao dobar vic i navodno ne mogu oni tu ništa učiniti. A po Dubrovniku ta divna čupava stvorenja umiru u agoniji i u najgorim mukama. Dubrovačko društvo za zaštitu životinja se uglavnom brine samo za pse i azil na Žarkovici a za mačke, onako tek deklarativno. Da ne bude da ih baš nije briga. Desetine, ako ne i stotine tih preslatkih dragih stvorenja su skončale u najgorim mukama u Dubrovniku - biseru Jadrana i top turističkoj destinaciji, u samo ova 2-3 mjeseca. I nikome ništa! Sramota.

Imam jednu.Prava je Princeza! Mace su prekrasne.:)Obožavam mace!