Serija i film 'Južni vetar' redatelja Miloša Avramovića osvojila je cijelu regiju. Emitiranje zadnje epizode bilo je najgledaniji segment TV programa tog dana. U filmu i seriji glume i popularni srpski glumci Miloš Biković, Jovana Stojiljković, Miodrag Radonjić i Miloš Timotijević, a priključili su im se i popularni bugarski glumac Hristo Šopov, Crnogorac Ljubomir Bandović te mnogi drugi. Kako je sam redatelj najavio, priča o 'Južnom vetru' ide dalje. Snimat će se novi dio filma koji će se nastaviti na seriju, a nakon filma, snimati će se i serija. S glumcima iz serije u intervju 24 pitanja na YouTube kanalu 24sata, iz prve ruke smo doznali što kažu na televizijski spektakl i jesu li očekivali pozitivne kritike diljem regije.
POGLEDAJTE 24 PITANJA S MIODRAGOM RADONJIĆEM:
Je li ovaj... Jeste se lepo zabavile? Ajde sada da se dogovorimo, kol'ko će 'ko Srpčića da mi rodi?, rekao je na početku intervjua svoju prepoznatljivu rečenicu Miodrag Radonjić koji u popularnoj seriji Južni vetar glumi luckastog Baću.
Mlad si, a već si glumio u dosta serija i filmova, koju bi izdvojio kao najdražu?
To je uvijek nezahvalno izdvajati, svemu sam pristupao s istom strašću i ljubavi. Kako vrijeme prolazi starije uloge zaboravljaš, a sve se više vežeš za novo i aktualno. Serija koju bi morao izdvojiti je Božićni ustanak, a film Igra u tami.
Kazalište ili serija/film?
Razlika je u glumi, pristupu, mediju. Ne mogu reći što mi je draže. Najdraža mi je gluma općenito.
Što bi bio da nisi glumac?
Putnik oko svijeta.
Bio si prvak Srbije u judu, što je prevagnulo da tvoj život ne krene u sportskom smjeru već glumačkom?
Bio sam tada mlad, nisam ušao u profesionalne vode. Meni je sport neka vrsta ovisnosti i dan danas, ali prevagnula je gluma jer sam upisao Akademiju. Prestao sam trenirati dva puta dnevno kao do tada.
Od kud Miodrag Radonjić u filmu/seriji Južni vetar?
Ulogu sam dobio na kastingu. Poslije sam se uključio u produkciju, kao koproducent, jer sam u međuvremenu osnovao svoju produkcijsku kuću.
S kim si se najbolje slagao na snimanjima ovog regionalnog hita?
Sa svima sam se dobro slagao, ali najviše sam vremena provodio s Milošem Bikovićem i redateljem Avramovićem. Mi se svi znamo i iz prethodnih angažmana, a i premala je ova naša 'branša' pa čak i ako gledamo regionalno da se ne bi dobro poznavali.
Najzanimljivija anegdota sa snimanja?
Ima jedna scena kada trebam skočiti u bazena pa smo radili procjene koliko puta mogu skočiti, a da se ne uništi oprema. Zaključili smo da je mogu dva do tri puta, međutim nakon prvog skoka morali smo spašavati opremu, pola bazena se izlilo. Ljudi su trčali, sklanjali opremu, kamere da se nešto ne uništi. Tako da smo to iz prvog puta snimili.
Najdraža scena iz Južnog vetra?
Ona kada upadam djevojci koji radi na fast foodu, znači prva scena.
Koliko ste se spremali za akcijske scene?
Mi smo svi već u kondiciji, netko manje netko više, a i imamo neku vrstu spremnosti za to što s Akademije jer tamo postoji predmet koji se zove Scenske borbe. Za neke kompliciranije scene smo imali organizirane koreografije kako bi to uvježbali. Bitno tko gdje trči, gdje se sakriva, tko na koga puca...
Imaju li Baća i Miodrag neke sličnosti?
Vjerojatno ne mnogo, ali ja uvijek kažem da ne može glumac ništa odglumiti ako ne krene od sebe. Kroz karakter treba provući svog junaka. Svi smo mi nekada bili bijesni, ali taj osjećaj treba provući kroz Baćin karakter.
Uloga pozitivca ili negativca?
Najbolji likovi su oni koji su životni. Postoje samo oni koji su manje pozitivni ili više pozitivni. Lik mora biti slojevit, ako je samo pozitivan onda to nikome nije zanimljivo. Ja kada igram neku ulogu tražim da ne bude isključivo pozitivan ili negativan. Baća je antijunak, ali ima puno pozitivnih strana.
Kako komentiraš to da je Južni vetar toliko regionalno gledan?
Prije svega, drago mi je. Mislim da je važno da regionalno postoji jedinstveno tržište. Mi smo kulturološki jedna grupa ljudi, pa čak i na Balkanu. Tada su veće mogućnosti svima. A drugo jer je serija razumljiva svima u regiji, ne samo ljudima iz Srbije za koje je prvotno i rađena.
Glumio si u nekim američkim i ruskim filmovima, postoji li stvar koji su naučio od stranih glumaca ili glumica?
U filmu Missing in Europe sam naučio od jedne glumice da je preciznost u nekim fizičkim postupcima izuzetno važna i da ti ona može izgraditi ulogu ili lik. Kada sam s njom snimao, ja sam bio skeptičan oko to glumice, djelovala mi je prazno. Kada sam gledao film točno sam vidio kako je tim postupcima uspjela izgledati onako kako treba.
Želiš li svoju karijeru više graditi u inozemstvu ili Srbiji?
Treba slijediti svoje srce. Ako bi dobio ponudu da u SAD-u igram neku ulogu koja mi nije primamljiva, mislim da to ne bih napravio. Radije bih igrao u malom kazalištu ulogu koja me ispunjava.
Glumački uzor?
Imam ih više, međutim osoba koju izuzetno cijenim je Daniel Day-Lewis. Mislim da je najkompletniji glumac što se tiče uloga.
Imaš li nekog hrvatskog glumca s kojim bi htio nešto u budućnosti snimati?
S Amarom Bukvićem sam snimao seriju Božićni ustanak. Postali smo dobri prijatelji, ali se nismo dugo čuli. S Goranom Bogdanom sam isto snimao. Volio bih otkriti još dosta hrvatskih glumaca jer moram priznati da ne znam puno.
S Milošem Bikovićem si snimao najviše scena, a imate i zajedničku produkcijsku kuću. Imate li nekada nesuglasica?
Imamo često. Uvijek je važno da se razumijemo. A kada te onaj s kim pričaš voli, lakše se razumjeti.
Što je najteže kad si popularan?
Da imaš intimnost.
A što je najbolje?
Ništa (smiješak). Ajde reći ću da je lijepo što ljudi cijene neke tvoje vrijednosti koje si stekao kroz rad, a ne npr. preko reality showova. Tamo ti netko skine gaće i postaneš popularan.
Imaš li porok?
Pušenje, piće, klopa, ali imam i dobre poroke kao što je trening ili to što ne volim kasniti, discipliniran sam.
Kako provodiš ovo vrijeme u karanteni?
Dosta dugo sam bio na selu. Nažalost, nemamo more pa ne mogu tamo. Sada sam došao u Beograd da nešto obavim. Bolje sam podnio to stanje od nekih mojih prijatelja.
Neostvarena želja?
Nemam, ne razmišljam o tome tako. Mislim da trebamo raditi na našim željama da bi se ostvarile.
Što možemo očekivati u nastavku Južnog vetra?
Bit će puno akcije. Dinamičnija priča će biti pogotovo u filmu. Film i serija su različite forme pa to film dopušta. Bit će jurnjave automobilima i dosta zanimljivih lokacija.
POGLEDAJTE 24 PITANJA S JOVANOM STOJILJKOVIĆ:
Jovana Stojiljković u filmu i seriji Južni vetar glumi Sofiju, bivšu djevojku glavnog junaka Maraša, odnosno Miloša Bikovića. S njom smo također porazgovarali o seriji, ali i o privatnim stvarima, koje glumica ne voli baš previše dijeliti s javnosti.
Kako je došlo do tvojeg angažmana u seriji i filmu 'Južni vetar'?
To je bilo prije nekoliko godina. Još uvijek sam bila na Akademiji, završavala sam Akademiju kad je bio casting i tako sam dobila ulogu u filmu, a kasnije se to nastavilo i na seriju.
Jesi li očekivala da će film i serija doživjeti ovako veliki uspjeh?
To je nešto što nikako ne možeš očekivati. Nitko od nas hoće li to postići toliki uspjeh ili ne. Mi smo se trudili da to ispadne što bolje moguće. Svi smo duboko vjerovali u tu priču i scenarij. Redatelj Miloš Avramović je okupio sjajnu glumačku ekipu i suradnike. Uspjeli smo napraviti nešto kvalitetno i dobro, ali nitko nije očekivao ovako veliku gledanost. Ponosna sam na sve nas.
Ispričaj nam neku anegdotu sa snimanja.
Nekako to uvijek zaboravim. Kada smo radili promo snimke za seriju sam morala nositi visoke štikle. U jednom trenutku sam iskrenula nogu i pala. Baš je bilo sramotno s obzirom da je kamera to sve snimila. Sve to zaboravim, ali uvijek je kada je dobra ekipa zabavno na snimanju.
Priča ide dalje, jesi li dobila scenarij i kakvi su dojmovi?
Nisam još uvijek jer se čeka 'zadnja ruka' scenarija. Ono što znam iz naših razgovora od ranije je otprilike u kojem će se pravcu razvijati scenarij i priča. Radujem se scenariju i jedva čekam vidjeti što nas čeka.
Po kojim kriterijima biraš uloge?
Sad se trudim ne ponavljati jer sam već imala neka iskustva i da sam radila određene uloge u projektima koji su bili gledani. Trudim se ne ponavljati ako je moguće, nego napredovati, ali najvažniji je sadržaj. Ovisi o scenariju i ulozi. To sam i na Akademiji naučila da je vrlo važno da pored tog racionalnog što mislimo da je dobro za nas sljedeće, osjetiti i intuitivno da je to uloga za nas. Voljela bih imati što veće transformacije i različitije uloge.
S kojim likom kojeg si glumila imaš najviše sličnosti?
To je dobro i zanimljivo pitanje za kojeg bih ja voljela kad sam bila mlađa da mogu postaviti nekom tko se bavi ovim poslom (smijeh). Nekako sa svima imam sličnost, ali nemam ni sa kim najveću sličnost. Automatski ako ja igram tu ulogu, znači da negdje ima nešto što je moje, što je moja osobnost. Ne mogu reći da je ijedna uloga bila dovoljno slična meni. To je ono što je najzanimljivije u ovom poslu i što ja najviše volim. Da sebe više tražim i da idem na neki teren koji mi je poprilično nepoznat.
Čiji savjet u karijeri najviše pamtiš?
Tada sam bila mala i išla u školu glume kod Neše Nenadovića. Imali smo castinge, dolazili su redatelji. Bila sam u najužem izboru za jednu ulogu na filmu i bila sam preuzbuđena i sretna što ću potencijalno imati priliku glumiti s već ostvarenim glumcima. Međutim, nisu me izabrali za tu ulogu. Sjećam se njegovog savjeta koji mi je bio važan. Rekao mi je da će biti toliko propuštenih prilika i da je važno ne pasti u očaj i nastaviti dalje. I na Akademiji su nam govorili da kada imaš neki uspjeh, moraš nastaviti dalje. To je najvažnije za ego, ličnost.
Kada gledaš sebe s početka karijere i sada, u čemu vidiš najveću promjenu?
Vidim da se iskustvom stječe sigurnost. To je ono što sam primijetila. Ako gledam neku seriju ili film u kojem sam glumila, osjećam da samim time što imam više iskustva i što sam više snimanja odradila, da sam samim time i slobodnija. Što više radiš, imaš probe, na različitim si projektima i brže ti radi mozak, brže dolaziš do rješenja.
Kako uspijevaš sakriti svoj privatan život od očiju javnosti?
Nije da imam nešto skrivati, ali to je privatnost. Uvijek sam razmišljala da se bavim poslom koji volim i najvažnije je da pričam o svom poslu i da je to u fokusu. Mislim da ovo drugo nije važno.
POGLEDAJTE 24 PITANJA S MILOŠOM TIMOTIJEVIĆEM:
Miloš Timotijević poznati je srpski glumac. U Južnom vetru proslavio se s ulogom korumpiranog policajca Stupara. Glumi od 1995. godine, a nama je otkrio je li mu ovo najzahtjevnija uloga.
Glumio si korumpiranog policajca u filmu i seriji 'Južni vetar', koliko je bilo teško ući u taj lik?
Zapravo i nije bilo toliko teško. Prvo sam kroz film. U filmu je jednostavna jedna linija čovjeka koji je tu gdje je i radi to što radi. Već ga zatičemo u fazi u kojoj je taj posao uveliko razrađen. Bilo je samo par zahtjevnih scena, ali to smo u dogovoru s redateljem Avramovićem odradili jako lijepo i zato je film po mom mišljenju imao toliki uspjeh. Avramović se svakim likom bavio podjednako i do kraja. Zato mislim da nije uopće bilo teško. U seriji je bilo naporno. Bilo je teških dana. Moj lik ima dosta amplituda u seriji - od vrha do dna. Bilo je naporno, ali uspio sam odraditi posao i po reakcijama publike mislim da sam ga dobro napravio.
Kako bi opisao Stuparov lik kojeg glumiš u filmu i seriji?
Počet ću od onoga što je pisalo u scenariju. A to je da je on čovjek lisica, čovjek sa tisuću lica, neuhvatljiv... Po meni je pravi pokazatelj njegovog scena s Aleksandrom Berčekom u kinu. Tada ga Crveni (op. a. Aleksandar Berček) pita: Što si ti volio biti kada ste se igrali kauboja i Indijanca? On tada kaže da je volio biti i jedno i drugo. To je srž tog lika. On je ustvari jedan bezličan lik s jasnom ambicijom i prilagodljivim karakterom, kameleon. Moralni kameleon.
Serija i film su izrazito popularni u cijeloj regiji, koja je tajna uspjeha?
Prvenstveno mislim da je to jasan žanr. To je nešto što nismo imali još od Jugoslavije. Ima razumljive i raznolike likove, razumljivu i uzbudljivu priču. Tu je i soundtrack koji je pogodio ukus mlade publike. Tu je i Miloš Biković kao glavna uloga. Ima puno razloga zašto je tako popularan.
Tvoja scena poljupca s muškarcem je izazvala burne reakcije dijela javnosti, kako reagiraš na takve poruke?
Kada gledate širu sliku, bilo je 90 posto pozitivnih reakcija s pohvalama. Jedan mali broj ljudi koji ne razumije što je produbljavanje lika kroz seriju je bilo u ovih 10 posto. Onda su tražili opravdanja zašto je to napravljeno tako kako je. Ja nigdje nisam ni tražio opravdanje za to. Kada sam pročitao to u scenariju, prihvatio sam to. Prihvaćam te komentare s razumijevanjem. Pogotovo jer se serija emitirala dok smo svi bili u karanteni i razumijem da su frustracije isplivale putem poruka na internetu. Najviše me zapanjila količina nepismenosti kod ljudi koji su to slali. Kada se nečiji jezik počinje gubiti, gubi se kultura, a samim time i sve ostalo. Vidio sam to kao simptom raspada društva. Pristajem na takve komentare, tako je kako je, nije mi prvi put da se tako nešto događa. Razumijem gdje živim.
Kako se nosiš s takvim kritikama i komentarima?
S kritikama se nosim dobro jer sam prihvatio da su one dio ovog posla. Današnje vladajuće strukture svuda po svijetu ne razumiju što znači kritika. Bez kritike i pitanja nema poboljšanja i napretka. Svakodnevno se sve u našem poslu zasniva na kritikama i pitanjima. To je dio posla. Nemam problem s kritiziranjem i postavljanjem pitanja, ali ni s time da poslušam kritiku, pogotovo od pametnih ljudi.
Okušao si se i u Hollywoodu, kako pamtiš to iskustvo.
Radio sam s Hollywoodskim produkcijama, ali sve što sam radio, radio sam u Europi. Nisam još snimao u Americi, ali sam imao premijeru filma u New Yorku. Nikad nisam radio na pravom Hollywoodskom setu, ali to bi bilo zanimljivo doživjeti. To je set kao i svaki drugi, samo sa više pravila, više hijerarhija, puno većim budžetima i samo to nas razlikuje od njih. Primijetio sam kod velikih produkcija da nije bitan samo redatelj ili glavni glumac, već od prve do posljednje karike u lancu mora biti kako treba.
Po kojim kriterijima biraš uloge?
Na početku nisam imao kriterije. Kriterij mi je bio daj što daš. Ljudi misle da se većina ljudi bavi ovim poslom iz hobija. Upravo suprotno, mi radimo druge poslove da bi preživjeli. Ovo je naš poziv. Već se 25 godina bavim ovim poslom, ali tek zadnje tri, četiri godine sam došao do tog nivoa da bih mogao odbiti neki posao. Moj jedini kriterij je da je cjelokupni scenarij dobro napisan.
Glumiš i u kazalištu, kakve predstave voliš raditi?
Najviše volim raditi predstave koje imaju jaku političku ili društvenu poruku. Najviše volim politički teatar. Time se najviše volim baviti. Volim predstave u kojim publika kada izađe iz kazališta nauči nešto novo ili promijeni svoje mišljenje ili te natjera da se zapitaš. To je ono što je meni najdraže.
S kim bi volio ponoviti suradnju?
Ima dosta ljudi. Najviše bih volio ponoviti suradnju s Nikolom Ljucom koji je napravio film 'Vlažnost' koji mi je najdraža uloga u karijeri. I prije toga smo radili tri, četiri njegova kratka filma. Volio bih ponoviti suradnju i Neviom Marasovićem. Također s Jankom Popovićem Volarićem jer smo postali jako dobri prijatelji što mi je jako drago. Uvijek bih mogao surađivati ponovno s Milanom Marićem, Tamarom Krcunović.
Kako žive glumci u Srbiji? Kako su prihvaćeni i koliko ima poslova i ponuda?
Ovisi. Mislim da mali broj nas živi pristojno, nitko ne živi odlično od glume, to je sigurno. Svi ostali su na rubu siromaštva ili se snalaze iz tjedna u tjedan. Mislim da je glumac prihvaćen, ali se na glumca gleda kao na narodnog glumca. Vidimo po samim komentarima. Kada dijete od deset godina misli da ima pravo da ti piše uvrede, onda vam je sve jasno gdje živimo. Internet je dao ljudima priliku da bez lika svog i imena i prezimena napadaju nekoga tko je javna ličnost. Socijalni status je tu nekako najbolniji. Na naš posao se gleda kao na da smo u 1950. godini. Ljudi kao da nazaduju, a ne napreduju u svojim razmišljanjima.
Intervjue ekskluzivno pogledajte na YouTube kanalu 24sata.