Od dana kada sam imala moždani udar, život mi se u potpunosti promijenio. Od površne osobe sam sazrijela u nekoga tko je topliji, empatičniji i svjesniji ljudi oko sebe. Bolja sam i pristupačnija osoba. S obzirom da sam radila u svijetu koji je dosta hladan i površan - bila sam manekenka, tako me taj cijeli svijet preuzeo, rekla je Kim Kosanović (26) iz Zagreba.
Njezina priča započinje tako što je s prijateljicama prije tri godine otišla na odmor. Spletom okolnosti završila je kod prijatelja u Podgorici u Crnoj Gori i tamo se dogodio trenutak koji joj je zauvijek promijenio život. Te večeri doživjela je moždani udar, s nepune 23 godine.
POGLEDAJTE VIDEO: MOJA PRIČA - KIM KOSANOVIĆ:
- Za početak, kad sam se probudila u bolnici, nisam znala ništa. Mislila sam da imam 13 godina. Moje roditelje su liječnici upozoravali da ih neću prepoznati, ali jesam. Ništa drugo nisam znala, niti što ja radim, niti što oni rade. Nisam se ničega sjećala i mama mi je rekla 'samo se opusti'. Obuzela me velika panika jer to je nešto zbog čega sam doslovno mogla umrijeti. Sama sam sebi rekla 'Kim ti se toga moraš sjetiti' - rekla je. I to joj je uspjelo. Sjetila se što joj se točno dogodilo tako što je sve sanjala nekoliko mjeseci nakon.
- Sve što sam osjećala tada, osjetila sam i u snu. U tom trenutku me prožela nezamisliva bol, stresla sam se, ustala i otišla sam u wc. Taj hodnik u tom snu mi je bio kilometrima dugačak. Napravila sam korak do dva i pala, došla sam do wc-a i automatski zaključala vrata. Pala sam i nisam mogla pričati. Tu sam zapravo čula neki glas koji mi je rekao da umirem i da moram izaći iz te kupaonice. U državi koja uopće nije moja, u kući ljudi koje zapravo ne poznajem, daleko od obitelji i prijatelja... To mi je dalo snagu, a liječnici su mi kasnije rekli da je to bilo nemoguće jer sam imala ogromnu količinu krvi u glavi - rekla je Kim. Neko vrijeme je bila u komi, a kad se probudila, bila je nepokretna. Teško je pričala, imala je problema s gutanjem, a problemi s pamćenjem prisutni su i danas...
- To mi se dogodilo 2017. godine, a 2019. sam ponovno upisala fakultet, Hrvatsko katoličko sveučilište, odjel za psihologiju i sad ponovno studiram. Samostalno, ali ide puno teže. Dobro sam se i brzo oporavila. Naravno, mi ljudi kakvi jesmo, ja bi htjela da brže učim, da bolje pamtim i zato mi je na fakultetu dosta teško. Ironično je to da ja ne pamtim dobro, a da bi se oporavila, trebam još više učiti. I kad mi dođe da odustanem, moram u sebi pronaći snagu da se natjeram da učim zbog samog učenja, što je toliko neopisivo teško - rekla je.
Najveća podrška joj je njezina obitelj, prije svega majka, za koju kaže kako ju i dan danas 'maltretira' s raznim vježbama. Bilo je trenutaka kad je zbog toga briznula u plač, ali zahvalnost koju osjeća zbog upornosti svoje majke ne može se mjeriti s ničime. A i tata ima koju riječ utjehe...
POGLEDAJTE VIDEO:
- Moj mozak je, kako bi moj tata rekao, mišić kojeg treba bildati, a moj je sada malo atrofirao - rekla je.
Cijelu ispovijest za serijal 'Moja priča' pogledajte na YouTube kanalu 24sata.