Uskoro je sedma obljetnica mog pokušaja samoubojstva i meni je to i dalje u nekakvoj magli. Živjela sam u tom stanu i bila sam sama. Bio je kraj srudenog i popela sam se na rub balkona na trećem katu usred noći. Znam da sam poslala poruku bivšem dečku i ja sam samo stajala na tom balkonu. Bila je zima ali meni nije bilo hladno, nisam osjećala strah od visine. Samo sam stajala i gledala dolje i razmišljala što će biti ako ja to napravim. Što se dogodilo kasnije, ne znam, ali znam da sam jutro nakon mami poslala poruku da želim ići stručnjaku, kaže fitness trenerica i blogerica Ana Kolar (30), koja se već sedam godina bori s depresijom.
POGLEDAJTE VIDEO:
Ana depresiju opisuje kao stanje totalne bezvolje. Stanje u kojem ne postojiš, stanje u kojem se osjećaš kao da nisi ovdje, kao da nisi prisutan. To je nešto što te skroz pojede i povuče u neke najdublje misli i najcrnije ponore.
Kada čujemo da je netko depresivan, obično to vežemo za stanja i osjećaje koje smo imali sami u nekim sličnim situacijama, iako ne možemo definirati što to znači. Naizgled ničim izazvana tuga prati čovjeka danima i ne prestaje. Uglavnom počinje gotovo posve neprimjetno, gubi se zanimanje za svakodnevne stvari, čovjek se osjeća nelagodno u društvu, nestaje zanimanje za bliske i drage osobe, a gotovo svaka misao i svaki zadatak koji se treba obaviti praćen je neobjašnjivim osjećajem nelagode.
- Depresiju bih opisala sa pet riječi: usamljenost, tuga, dosada, možda čak i lijenosti i beznađa. To je manjak energije, entuzijazma i motivacije za bilo čime što bi te do tada uveseljavalo ili činilo tvoj život normalnim - govori Ana. U trenucima kada bi bila naviše depresivna, nije se mogla pogledati u ogledalo jer bi je to dodatno rastužilo.
- Nisam htjela da ljudi vide da sam tužna i usamljena. Nisam htjela tu utjehu i lažnu potporu. Usamljen si, sam si i želiš još više biti sam. S jedne strane želiš pomoć, a s druge strane ju odbijaš jer imaš osjećaj da si za to sam kriv - ispričala nam je.
Depresija nije lijenost, nedostatak volje, osjećaj slabog raspoloženja ili prolazne tuge, to je bolest čitavog tijela, izaziva u čovjeku neopisivu duševnu bol.
- U prvim fazama kada sam primjetila da nešto ne valja, nisu mi puno toga govorili, a i da jesu, ja se nažalost danas toga ne sjećam. To sam potisnula. Upute koje danas čujem, poput ‘joj, proći će’ , ‘ma to je samo faza’, ‘nije ti ništa’, ‘i meni je bilo tako’ jednostavno uđu na jedno uho, a izađu na drugo. Svjestan si da nisi sam u tome i da su ljudi oko tebe isto imali loše faze u životu i depresivne epizode, ali jednostavno kao da ne čuješ - ističe Ana i dodaje kako je tada prekinula svu komunikaciju s mamom jer ju je smatrala krivom za sve. Depresija utječe na sve sfere života. Utječe na obitelj bolesnika, prijatelje, kolege.
- Zbog depresije pala sam godinu na faksu, nakon toga se isto nisam baš nešto dizala. Izgubila sam kolege koji su bili sa mnom na godini, s nekima sam skroz izgubila kontakt, a s nekim sam promijenila odnos - istaknula je. Depresija sa sobom nosi i niz drugih problema koji mogu utjecati na život i zdravlje.
- Često sam znala zamišljati gdje me nema. Kako bi bilo mojoj mami, bakama i djedovima bez mene. Često je bilo ono: 'Ajme da se bar sutra ne probudim. Samo da me nema i da nestanem. Znala sam da će ta tuga trajati par tjedana i doviđenja, kao da me nikada nije bilo. To je nešto što je povezano s niskim samopouzdanjem gdje ti jednostavno ne voliš sebe dovoljno da bi se održao u nekakvom društvu ili biti sa ljudima koji tebe vole. Nije ti jasno zašto te netko voli - rekla nam je Ana. Okidači za depresiju su razni, a jedan od njih može biti i analiziranje prošlosti.
- Sve to što ljudi vide izvana je jedan život, a drugi život je onaj u četiri zida tj. kad si potpuno sam sa svojim mislima prošlosti. Prošlost je nešto što te progoni dosta često i jako je iscrpljujuće. Depresija je vrlo vjerojatno i genetski uvjetovana, ali s događajima u djetinjstvu poput nasilja, razvoda roditelja, ostavljanja. Ono što je bio konkretan okidač je bio moment kada sam ostala sama u stanu koji sam djelila sa tadašnjim zaručnikom i počela sam kopati po nekim ranama iz prošlosti - ispričala je Kolar.
Ova bolest može pogoditi bilo koju osobu bez obzira na dob, spol i socijalni status. Smatra se da u našoj zemlji oko pet posto stanovništva boluje od neke vrste depresivnog poremećaja. Depresija se može liječiti uz pomoć psihološke terapije i uz redovito uzimanje antidepresiva.
- Depresija ima različitih oblika, odnosno težine. Uz depresiju ide i anksioznost i poremećaj prilagodbe, nisko samopouzdanje. To su neki od parametra koji čine zajedno tu stavku - depresiju. Kad mi ju je doktorica dijagnosticirala, prvo mi je dala antidepresive. Nisu bili neki jaki, koristila sam ih prvo tri mjeseca i kad sam došla u dobru fazu, zaboravila sam ih uzeti par dana i tako sam prestala. To je jedna od najgorih stvari koje si možete napraviti. Antidepresivi djeluju umirujuće. Oni se talože da bi se kemija mozga promijenila i da bi kasnije se lučili hormoni sreće, rekla je blogerica. Kako pomoći depresivnim osobama? Jednostavno, brigom o toj osobi - savjetuje Ana.