Asteroid otkriven u Zemljinoj orbiti, širok oko 1,2 kilometara, mogao bi ostati u orbiti oko našeg planeta još najmanje 4000 godina, a da ne predstavlja nikakvu opasnost, objavili su španjolski znanstvenici.
Koristeći podatke teleskopa u Čileu, Arizoni i Kanarskim otocima, znanstvenici su dali do sada najopsežniji opis asteroida, nazvanog 2020 XL5 i prvi put otkrivenog prije dvije godine.
Potvrdili su da je to jedan od samo dva od takozvanih trojanskih asteroida koji putuju kao suputnici Zemlje.
Trojanski asteroidi mogu biti lutalice u Sunčevom sustavu, kao što se čini da je slučaj s ovim, ili predstavljaju materijal koji je ostao od formiranja njihova matičnog planeta. Oni ostaju zarobljeni planetarnim gravitacijskim silama i nakon toga kruže oko Sunca istom stazom kao i taj planet.
Čini se da je ovo asteroid C-tipa, što je jedna od najčešćih vrsta u Sunčevom sustavu, prema znanstveniku Toniju Santana-Rosu sa Sveučilišta Alicante i Institutu svemirskih znanosti Sveučilišta u Barceloni, glavnom autoru studije objavljene u časopisu Nature Communications.
Ti su asteroidi tamne boje i sadrže puno ugljika uz stijene i minerale.
"2020 XL5 ne predstavlja prijetnju Zemlji. Očekujemo da će ostati u svojoj trenutnoj stabilnoj orbiti najmanje sljedećih 4000 godina", rekao je znanstvenik i koautor studije Cesar Briceno iz američke Nacionalne zaklade za znanost NOIRLab.
On je na udaljenosti od Zemlje koja varira od 90 milijuna km do 270 milijuna km.
Asteroid zauzima jednu od pet takozvanih Lagrangeovih točaka - položaja u svemiru gdje objekti teže ostati na mjestu. Tih pet mjesta omogućuju stabilne orbite zbog konkurentskih gravitacijskih sila Zemlje i Sunca. Ovaj se nalazi na onome što se zove L4 točka.
Jedini drugi trojanski asteroid viđen oko Zemlje, otkriven prije 12 godina, također u točki L4, nazvan je 2010 TK7. Manji je s promjerom od oko 400 metara. Također se smatra da je zarobljen Zemljinom gravitacijom dok je 'tumarao' Sunčevim sustavom.
Asteroid 2020 XL5, prvi put otkriven u prosincu 2020. pomoću teleskopa na Havajima, možda je bio zarobljen Zemljinom gravitacijskom silom prije nekih 500 i 1000 godina, rekao je Santana-Ros.
Brojni trojanski asteroidi naseljavaju naš Sunčev sustav, a najveći planet Jupiter ima ih gotovo 10.000, rekao je Santana-Ros.
NASA je prošlog listopada lansirala svemirsku letjelicu nazvanu Lucy kako bi ih istražila.
Trojanski asteroidi su također pronađeni oko Neptuna (njih 28), Marsa (četiri), Urana (dva) i Venere (jedan).
"Jupiter je div u svakom smislu, pa i u smislu mase. Očistio je svoju okolinu od drugih objekata i prikupio tisuće objekata na svojim točkama L4 i L5", rekao je Santana-Ros.
"Zemlja ima delikatnije okruženje, s bliskim gravitacijskim konkurentima poput Venere, Marsa ili čak Mjeseca. Stoga će gravitacijske nestalnosti na 2020 XL5 na kraju omogućiti tom asteroidu da pobjegne iz točke stabilnosti L4."
Santana-Ros je rekao da bi moglo biti još trojanskih asteroida oko Zemlje koje tek treba otkriti. Dvije Lagrangeove točke u kojima bi mogli postojati, L4 i L5, teško je promatrati sa Zemlje.
"Svaki asteroid koji kruži oko ovih točaka bit će vidljiv samo tijekom kratkog vremenskog perioda blizu sumraka, na vrlo niskim visinama iznad horizonta", dodao je Santana-Ros.
"Ako svoje najveće teleskope usmjerimo nisko iznad horizonta i blizu sumraka, siguran sam da ćemo naći još iznenađenja."