Iako Witcher 4 nije nužno izvan granica realnosti, nije vjerojatno da ćemo ga zaigrati u sljedećih pet do šest godina. Službena verzija priče glasi: The Witcher 3: Wild Hunt možda nije kraj serijala, ali jest posljednja avantura Geralta iz Rivije, barem što se tiče poljskog studija CD Projekt Red. Ako je to istina, The Blood and Wine ekspanzija je zaista sjajna oproštajka od ovog legendarnog lika čije nas pustolovine, sukobi s najvećim grozotama iz slavenske mitologije i ljubavne avanture uveseljavaju već godinama.

The Blood and Wine čak tematski malo koketira s nadom, optimizmom, općenito pozitivnim mislima koje su u prijašnjim nastavcima serijala zaista bile prava rijetkost. To toliko i ne čudi s obzirom na činjenicu da je ovo prije svega priča o - prebolijevanju.

Najveća snaga ove ekspanzije leži u činjenici da nas vrlo odlučno odvaja od ostatka svijeta iz Witchera 3, od hrpetine leševa u Velenu i sumornog pejzaža Skelligea te nas šalje u Toussaint, prekrasno mjesto prošarano zelenim brežuljcima prekrivenim vinogradima koje oplakuje žarko sunce bez jednog jedinog daška plave nijanse. Sve je tako... životopisno, pitoreskno, zaigrano i jednostavno prekrasno. Također, Geralt u sunčanom Toussaintu nije pod nikakvim pritiskom da spasi svijet i svoje voljene već je samo poznati witcher, tj. vještac, lovac na čudovišta koji se igrom slučaja našao u ovom oku ugodnom kraju. Tempo priče i kompletne igre je zbog toga osjetno sporiji, a moramo priznati kako nam je ta promjena itekako dobro legla.

Ovaj koncept "opuštenog" RPG-a nije ništa novo, prošlo je više od deset godina kada smo na jednaki način uživali s Yunom, Rikku i Paine u Final Fantasy X-2, a postoji i dosta starijih primjera slično zamišljenih igara. No, moramo priznati da danas malo koji razvojni studio ima hrabrosti napraviti RPG koji se samouvjereno oslanja na svoj svijet i mehanike te ih nema potrebu povezati s nekakvom ogromnom prijetnjom koja se nadvija nad cijelim univerzumom i samo je igrač može zaustaviti. The Blood and Wine ekspanzija bježi od tih konvencija i klišeja i posljedično nam servira krajnje atipično RPG iskustvo koje ćemo još dugo godina pamtiti.

Toussaint je modeliran po uzoru na južne krajeve Francuske, a ako to slučajno ne možete zaključiti kada vidite njegovu jedinstvenu estetiku, hoćete kada krenete susretati kavalirski nastrojene vitezove sa smiješnim naglascima, srednjovjekovne enologe koji s apsolutnom sigurnošću mogu utvrditi godinu berbe vina na osnovu stare mrlje na stoljnjaku, hrpu neslanih šala na račun francuskih stereotipa i još mnoštvo tematski sličnih elemenata. Kako jedan sumoran, ciničan, istraumatizirani lik kao što je Geralt uopće može briljirati u takvom okruženju? Može itekako, a u to ćete se uvjeriti nakon samo par sati igranja ove oko 20 do 25 sati duge ekspanzije.

Toussaint je površinski velik otprilike kao i No Man's Land u Velenu, no iskreno, nakon što smo u njemu proveli par dana, povratak u originalni svijet Witchera 3 se činio kao izgnanstvo. Zaista je lijepo vidjeti da CD Projekt Red i dalje zna servirati dobru priču i upakirati je u atmosferičan svijet bez previše oslanjanja na depresiju i beznađe. Pejzaž i arhitektura nisu jedine stvari s kojima The Blood and Wine ekspanzija briljira; ista se može pohvaliti i s fantastičnom postavom upečatljivih likova od kojih je većina novih, makar Toussaint skriva i nekolicinu starih lica koje ovdje ipak nećemo otkriti da vam ne pokvarimo doživljaj igranja. Novi likovi koje The Blood and Wine predstavlja školski primjer sjajnog kreativnog pisanja - upečatljivi su, posebni, slojeviti, često konfliktni, uglavnom simpatični, ali uvijek zanimljivi.

Ljudske likove na stranu, The Blood and Wine je prvo i osnovno priča o vampirima, i u tom je pogledu odrađena prilično dobro. Valja napomenuti kako CD Projekt Red ovdje nije morao puno izmišljati jer je autor književnog predloška Witchera Andrzej Sapkowski nadugačko i naširoko pisao o svojoj krajnje bizarnoj ali nadasve fascinantnoj viziji ovih krvopija. Baš kao i u prijašnjim Geraltovim avanturama, stvari ni u ovoj ekspanziji nisu crno-bijele već moralno sivili prožima svaki aspekt Toussainta, a priča je prepuna intrigantnih zapleta, neočekivanih obrata i uvjerljivih, inteligentno napisanih dijaloga koji će vas često nasmijati, ali i natjerati na razmišljanje.

Kao što je bio slučaj i s Hearts of Stone ekspanzijom, borbe s bossovima u The Blood and Wine uglavnom stavljaju naglasak na dobre reflekse i strateško razmišljanje, što predstavlja osjetno poboljšanje u odnosu na dobar dio okršaja iz originalne igre (Eredin, govorimo o tebi). Osim kompleksnijih neprijatelja, ovaj popularni RPG se sada može pohvaliti i s novim customizacijskim opcijama kao što je bojanje vaše opreme. Da, to su možda mali detalji, ali svi koji uživaju u onom istinskom role-playanju u role-playing igrama će ih itekako znati cijeniti.

Kako CD Projekt Red s ovom ekspanzijom praktički šalje Geralta u mirovinu, tijekom igranja ćete vrlo prikladno postati vlasnik i malog imanja s vinogradom koje ćete moći renovirati i pretvoriti u velebno zdanje u kojem ćete u zamjenu za nešto keša moći izložiti svoje seksi oklope i ubojita oružja. Ulaganje u ovu nekretninu nema samo estetsku funkciju: obnavljanje nekih elemenata svojeg imanja će vam tako podariti trajne gameplay bonuse kao što je više HP-a za Geralta, više Stamine za vašeg vjernog četveronožnog suputnika Roacha i sl.

The Blood and Wine također obogaćuje kompletnu igru s hrpetinom novih oružja, oklopa, opreme, napitaka i gwent karata, a dobar dio novih tipova bonusa se od sada pojavljuje i na nasumičnom lootu iz originalne igre. S posljednjom ekspanzijom za treću Witcher igru smo sada i NAPOKON dobili mutacije koje utključavaju više slotova za vaše brojne vještine te nude još svakakve druge bonuse. Tih 12 dodatnih mutacija sada značajno mijenja kompletno iskustvo borbe u Witcheru 3 s obzirom da omogućuju neke do sada neizvedivo kompleksne kombinacije aktivnih vještina i pasivnih sposobnosti. Naravno da bi ove promjene vrlo lako mogle učiniti dobar dio sukoba u originalnoj igri trivijalno laganima te su upravo zato dizajnirani za New Game Plus igrače kojima treba malo pomoći na Death March i ostalim višim razinama težine. To drugim riječima znači da ćete prije levela 33 vjerojatno biti nemilosrdno prožvakani i ispljunuti od strane i najbezazlenijih neprijatelja u Toussaintu te se posljedično nećete moći dokopati spomenutih mutacija gotovo do samog kraja nadasve izvrsne vanilla igre.

Zaista nam je žao što je ovo definitivno posljednja Witcher 3 ekspanzija jer prostora i predložaka za još sadržaja definitivno ima, no isto tako ne možemo reći kako ovo nije fantastična oproštajka od našeg omiljenog sijedog, urnebesno ciničnog i - za nekog od 115 godina - iznenađujuće atraktivnog lovca na čudovišta. Zbogom Geralt, bilo nam je ogromno zadovoljstvo poznavati te!
 

Zaključak
The Blood and Wine označava kraj interaktivne sage o Geraltu iz Rivije te to radi sa mnoštvom stila, prekrasnih okruženja, uzbudljivih borbi i nadasve upečatljivih likova. Osim serviranja još jedne fantastične lokacije, avanture i oko 25 sati duge priče, ova ekspanzija čak uspijeva obogatiti, oplemeniti i općenito unaprijediti originalnu igru te je zbog svega toga vrijedna svake uložene sekunde. S obzirom na to da se radi o posve besplatnom DLC-u, zaista možemo samo skinuti kapu za CD Projekt Red i krenuti sanjati o Cyberpunku 2077 i ostalim nadolazećim projektima ovog talentiranog poljskog razvojnog studija.

Ocjena - 9.1
Za
+Prekrasna nova lokacija
+Nova oružja, oprema, estetke opcije
+Snažna priča
+Borbe s bossovima
Izvor: IGN Adria