Prvog Fiću u obitelji kupio je otac 60-ih godina. Nekad bih ga uzeo bez njegova znanja i izgurao ga iz garaže samo da se ne probudi, kaže Zagrepčanin Ivica Jedvaj (66).
Ivičin Fićo, ili službeno Zastava 750, proizveden je 1980. Kad ga je kupio, bio je žut i hrđav. Uređivao ga je dvije godine te je od njega napravio kabriolet.
- Vozim ga samo na skupove i za svoju dušu. Imao sam ponude ljudi koji su ga željeli otkupiti, no on ‘nema cijenu’ - kaže nam Ivica. U unutrašnjosti čuva i Fiću igračku te figuricu psa kojemu se miče glava. Do dijelova najčešće dolazi uz pomoć kolega iz Fićo fan cluba Zagreb.
- Rijetko ih kupujemo. Mijenjamo ih kao sličice - kaže Ivica.
Prekretnica u motorizaciji Jugoslavije
Prvi model 'Fiće' zapravo je bio Fiat 600, talijanski automobil koji je bio demonstracija talijanskog ekonomskog napretka deset godina nakon završetka Drugog svjetskog rata.
Sedam godina kasnije, 1962., u Kragujevcu se počinje proizvoditi Zastava 750, automobil temeljen na Fiatu 600D koji se proizvodi sve do 1970. godine. Sve dotad su produktivnosti i tehnološki razvoj u Zastavinim pogonima bili identični onima u modernim Fiatovim pogonima u Italiji.
Te godine Fiat gasi proizvodnju Fiata 600D, a na tržištu se pojavljuje Zastava 750M, auto nastao na licenci Fiata 600E. Legendarni 'Fićo', mali, energični i mnogima financijski pristupačan automobil u Kragujevcu se proizvodio sve do 1985. godine, a prvi je, simbolično, završio u garaži Josipa Broza Tita.
U ta tri desetljeća uslijedilo je još sedam serija Fiće, a iz pogona u Kragujevcu u tom je razdoblju izašlo 920 tisuća primjeraka legendarnog automobila. Zaista impresivna brojka.
Za Fiću si morao na listi čekanja
Fićo je bio prekretnica u motorizaciji bivše države, a osim za osobne potrebe koristio se i u sustavu policije, Hitne pomoći, vojske, a godinama je bio jedino vozilo za obuku novih vozača. Imao je vrlo pozitivnu reputaciju i to ne samo zbog zapadnjačkog podrijetla, već i zbog dobre pouzdanosti i jednostavnog održavanja. U nekoliko je navrata potražnja za automobilom bila tolika da su postojale i liste čekanja, a rabljeni su automobili tada cjenovno dostizali cijenu novih.
Ako ste željeli kupiti automobil, a zarađivali ste prosječnu jugoslavensku plaću, 1964. godine za Fiću vam je trebala 31. plaća. Godinu kasnije to se smanjilo na 27 plaća, a 1968. tek 18 prosječnih plaća, piše Večernji list. Ukoliko ste pak radili u Njemačkoj, kod kuće ste Fiću mogli dobiti za tek 5 prosječnih njemačkih plaća.
Tek kada se na tržištu pojavila veća, udobnija i modernija Zastava 101, Fićo je postao svojevrsni 'drugi automobil u obitelji', a kao njegov je zamjenik na tržište stigao Yugo koji doduše nikada nije dostigao ni popularnost, a ni prodaju Fiće.