Nitko se, pa ni roditelji, ne treba bojati tehnologije ako se ona koristi pravilno dozirano i na pravi način.
Mi u svojoj učionici tablete koristimo samo kad je to pedagoški opravdano i u vremenu koje nikada ne premašuje vrijeme provedeno u igri na zraku, kaže Marlena Bogdanović, učiteljica razredne nastave u makarskoj osnovnoj školi, koja je samoinicijativno rad s digitalnim sadržajima u nastavu uvela još prije šest godina. Sad predaje u drugom razredu te je prvu generaciju učenika s kojima je u nastavi koristila tablete uspješno ispratila u više razrede.
Najkasnije u 1. razredu
- Mislim da bi se svi učitelji u školi, ali i roditelji kod kuće, trebali pridržavati tog principa, doziranosti i pravih sadržaja. U najmanju ruku nije fer strahovati za dijete koje koristi tehnologiju u školi, a onda ga kod kuće pustiti da je koristi koliko god hoće, i to bez ikakvog nadzora i kontrole što dijete radi, s kim i kako komunicira - kaže Marlena ističući kako uvođenje tableta od 1. ili bilo kojeg drugog razreda mora biti i jest čvrsta odluka prvenstveno učitelja, koji se prije te odluke dobro pripremio teoretski i praktično, te dobrovoljno pristao na sate i sate svakodnevne pripreme i svakodnevnog usavršavanja.
Učitelji se boje tehnologije
- Prema mojemu mišljenju, tablete bi trebalo uvesti u svakodnevni rad najkasnije u prvom razredu jer ono što mi zovemo ‘nova’ tehnologija našim je učenicima ‘stara’, tj. normalna i jedina poznata tehnologija - komentira učiteljica, koja je i članica inicijative Croatian Makers.
- Mislim da upravo u tom ‘procjepu’ leži cijeli problem: učitelji zaziru od tehnologije koliko i učenici od papirnatih knjiga iz istog razloga: i jednima i drugima te su stvari nešto s čim nisu odrastali i na što se trebaju priviknuti samo za potrebe škole. Jer kod kuće, u stvarnom životu, učenici se vraćaju ekranima i brzim informacijama. No ne zaboravimo da će ekrani, golem broj nefiltriranih informacija i dostupnih sadržaja, našim učenicima činiti njihov život. Naše je vrijeme zauvijek prošlo i više se neće vratiti, baš kao što se nikad kolo napretka nije okretalo unazad - upozorava Marlena.
Kritičko razmišljanje
Zato djeci, dodaje, treba svojevrsna “škola za život”: ne da ih nauči kako uzeti tablet u ruke jer to odavno znaju, nego da im pomogne naučiti kako odabrati ono što nam treba, znati uspostaviti pravi balans između virtualnog i stvarnog života. Učenici ponajprije trebaju naučiti kritički misliti i odabirati informacije koje su im potrebne, provjeriti njihovu istinitost.
- I možda najvažnije: naučiti surađivati jedni s drugima i iskoristiti jake strane svakog člana tima – bez obzira na to družiš li se s njim privatno ili ne. Naši učenici moraju naučiti pronaći odgovarajuće suradnike, raditi s članom tima koji može biti s bilo kojega kontinenta, biti tolerantan i otvoren za sve i svakoga, a za sve to potrebna nam je obuka - zaključila je makarska učiteljica.
S robotima vježbaju geometriju, sricanje, brojenje i uredno pisanje
Tableti, micro:bit mikroračunala i robotići su uglavnom donacija Instituta za razvoj i inovativnost mladih (IRIM). Digitalne uređaje koristimo kao pomoćno sredstvo kod obrade i uvježbavanja različitih sadržaja. Oni nam služe za pronalazak informacija, suradnju, uredno pisanje koje je lako pročitati bez trošenja papira, provjeru vlastitog uratka i praćenje vlastitog napretka. Osnove programiranja, tj. računalno razmišljanje, uvježbavamo tijekom sekcije Mali informatičari jedanput tjedno, a zatim to primjenjujemo na ostalim satima u redovnoj nastavi. Roboti nam pomažu kod svladavanja geometrije i engleskog jezika, sricanja riječi, brojenja i mjerenja na tjelesnom i u mnogim drugim prilikama.
Aplikacije koje izrađuju hrvatski učenici pomažu u učenju
Postoji mnogo vrlo korisnih aplikacija velikog obrazovnog potencijala koje mogu pomoći djetetu kroz igru savladati određene sadržaje. Od srca preporučujem paket aplikacija za predškolce, prvašiće, ali i nešto stariju djecu s teškoćama, koje su proizvod naših stručnjaka s nekoliko hrvatskih fakulteta. Njihov nagrađivani projekt skraćeno se zove ICT-AAC. Aplikacije ICT-AAC mogu se koristiti na različitim uređajima, a djeci pomažu usvojiti vještine čitanja, računanja, komunikacije, snalaženja u vremenu, dobro se zabaviti i učiti kroz igru, preporučuje Marlena Bogdanović i dodaje:
- Svakako preporučujem i obavezno ‘instaliranje’ djece na sportske aktivnosti i igru s vršnjacima na svježem zraku!