Ljudi su mi pričali da imaju problema s pokretanjem biznisa, govorili da na dozvole čekaju po tri, četiri ili više godina. Nisam im vjerovao jer se to u uređenoj zemlji čeka najviše šest mjeseci, priča Tomislav Špehar.

Odlučio je provjeriti to na svojoj koži. Iz Austrije se, gdje je imao dobar i siguran posao, vratio u Brđane kraj Nove Gradiške. Uz pomoć obitelji krenuo je u proizvodnju.

- Uz stare plastenike krenuo sam sagraditi novi za hidroponsku proizvodnju. Krenuo sam ishoditi razne dozvole i nabavljati opremu, a s obzirom na to da su to velika sredstva, tražio sam kredit.

U bankama su mi prvo rekli može, pa onda ne može, tražili su dvije godine poslovanja - prisjeća se. Nastavio je ulagati vlastiti novac i podnio je zahtjev za sredstva iz IPARD-a. Nakon silnih hodanja i prikupljanja deset podebljih registratora dokumentacije uspio je dobiti 6,5 milijuna kuna kredita na deset godina.

- Tri i pol godine trebalo mi je mukotrpnog rada za potrebne dokumentacije i dozvole, za što sam uložio oko 500.000 kuna. Sve mi se smučilo i nerijetko pomišljam da ovo prodam i vratim se u Austriju - rekao je Tomislav i dodao da ga ljubav prema supruzi Zdravki i njihovih dvoje djece najviše veže za Hrvatsku, iz koje bi, priznaje, rado pobjegao. Plastenik je završio, a rajčica bi na tržište trebala stići krajem travnja. Bude li sve u redu, trebao bi dobiti povrat novca od 55 posto kredita.

Iz ultramodernog plastenika ubrat će 250 tona rajčice

Plastenik ima “svemirsku“ tehnologiju. Uzgoj rajčice bez zemlje se kompjutorski nadzire. Računalo određuje parametre u skladu s vanjskom i unutarnjom klimom, biljke dobivaju optimalne doze hranjiva i vlage, a sve se kontrolira internetom.