Stephen Hawking, megamozak zarobljen u paraliziranom tijelu, u potrazi je za svetim gralom moderne fizike. U novoj knjizi “Veliki plan” s kolegom fizičarem Leonardom Modinowim Hawking pokušava objasniti kako su za prvu iskru kreacije bile dovoljne prirodne sile poput gravitacije. Objedinjuje Einsteinovu teoriju relativnosti koja opisuje što se događa sa zvijezdama i planetima u svemiru i kvantu mehaniku koja objašnjava čestice manje od atoma. Ujedinjenjem tih teorija znanstvenici pokušavaju objasniti što se dogodilo prije 13,7 milijardi godina. Tada je u velikom prasku iz nečeg toliko malog da stane u džep nastao cijeli svemir.

- Budući da postoje prirodni zakoni, sasvim je moguće kako je ovaj svemir nastao ni iz čega bez obzira na to koliko je to zdravom razumu teško shvatiti - napominje Hawking. Genijalni znanstvenik u kolicima polako razotkriva i enigmu crne rupe. Prije se vjerovalo kako ona poput golemog usisavača i nemjerljive sile teže proždire sve pred sobom.

No Hawking dokazuje kako nezasitne rupe svemira, kojima čak ni svjetlost ne može pobjeći, zapravo uopće nisu crne. Oko njih isijava maglovita svjetlost u svim bojama, nalaze se u središtu svih galaksija, a ako eksplodiraju, iz njih nastaju novi svjetovi.

Sunce od banana grijalo bi isto kao pravo

Zamislite kako ste na plaži i da vam je šaka puna pijeska. Među prstima vam curi na tisuće zrnaca. Sad zamislite kako uzimate sav pijesak sa svih plaža na cijelom planetu i još uvijek će broj zrnaca biti mnogo manji nego broj zvijezda u svemiru. No svemir je prije svega prazan prostor, baš kao i atom.

Ako bi jezgra atoma bila velika poput riječi, tad bi elektron kružio na udaljenosti od oko 3,5 kilometara. No ako praznog prostora u atomu ne bi bilo, tad bi svi ljudi stali u kocku šećera, a cijeli planet u tenisku lopticu.

Ni Sunce nije vruće samo zbog nuklearnih reakcija. Ako bi milijarde tona vodika netko zamijenio bananama, temperature bi bile jednako visoke. Sunce od banana grijalo bi zbog velike mase, gravitacije i pritiska.

Razlika je što banane ne bi, poput Sunca, grijale deset milijardi godina, nego bi se brzo ohladile.

Katedra koju su držali genijalci

Od 1979. do 2009. godine Stephen Hawking predavao je na najprestižnijoj katedri u Cambridgeu kao lucijanski profesor matemematike. Istu katedru držao je otac moderne fizike Isaac Newton - samo od 1669. do 1702.

Prvi ga je dokazao

Hawking smatra kako Pitagora nije prvi otkrio Pitagorin poučak. Stari Grci su mnoge matematičke teoreme i mjerenja preuzeli od Egipćana i Babilonaca, no njihova zasluga za razvoj mišljenja je što su ih prvi put u teoriji i dokazali.

Žive li ljudi u staklenoj kugli?

Prije nekoliko godina u Monzi, u Italiji, ljudima je bilo zabranjeno držati zlatne ribice u okruglim akvarijima jer im je zbog loma svjetlosti okoliš izgledao iskrivljeno. Hawking misli kako ljudi ne mogu znati pravu prirodu realnosti jer, tko zna, možda i oni žive u velikom akvariju.

Kvarkovi nisu sami

Kvarkovi su sastavni blokovi materije, odnosno manji dijelovi protona i neutrona. Hawking pokazuje kako oni nikad ne putuju sami nego samo u skupinama. Neobično je što se snaga koja postoji između dvaju kvarkova ne smanjuje, nego povećava s udaljenošću.

Pogrešno namješteni

Mislilo se kako teorija relativnosti vrijedi samo kraj supergolemih objekata, no Hawking pokazuje i svakodnevnu primjenu. Sateliti satova za navigaciju namjerno se pogrešno namještaju na Zemlji jer vrijeme sporije teče kraj velikih objekata, odnosno Zemlje, nego u orbiti.

One postoje i ne postoje

Kvantni svijet pun je misterija pa se, primjerice, subatomske čestice istodobno ponašaju kao čestice, ali i kao val, a prisutne su istodobno na više mjesta. Ako bi u zabavnom parku napunili pušku kvantnim metkom, on bi istodobno mogao pogoditi više meta.

Ovaj svemir je samo balončić u pjeni

Vrijeme je baš kao i prostor, tek još jedna dimenzija koja nema početka ni kraja, napominje Hawking. Iz toga proizlazi kako ovaj svemir nije jedini, nego postoji bezbroj drugih koji koegzistiraju jedan kraj drugog. Sve su se moguće prošlosti zato već dogodile.

Tamna strana svemira ipak prevladava

Svemir je golem, no opet većina njegove mase nedostaje, zaključuju znanstvenici. Oni uvode pojmove tamne energije i tamne materije koje se bore za prevlast. Zbog prve se svemir širi, a zbog druge skuplja, pa pobjeda jedne i poraz druge odlučuju o sudbini cijelog svemira.

“Blizanci” su stalno na vezi

Kvarkovi i fotoni koji su stvoreni istodobno povezani su tajnom vezom i “čuju” se bez obzira na to što ih ih dijele svjetlosne godine. Ako se jedan počne kretati u smjeru kazaljke na satu, odmah će isto učiniti i drugi.