Sustav srednjeg školstva malo je više prilagođen djeci nego naš. Drugačije se radi s njima, jedna lekcija prolazi se kroz više sati, ne 'trči se' se kroz gradivo. Projekti se rade u školi, a ne da ih rade roditelji kod kuće. Cilj je da dijete nauči samo i temelj nastave je u pomaganju učeniku da savlada gradivo, kaže nam Višnja Kovač Vezmarović, prof. savjetnica biologije u Gimnaziji Sisak.
Ona se nedavno vratila s uspješno odrađene prestižne Fulbright TEA stipendije na Florida Gulf Coast University u SAD-u. Prof. Kovač Vezmarović pohađala je kolegije iz pedagogije i metodike rada te se upoznala s novim digitalnim metodama u nastavi. Držala je predavanja i tamošnjim učenicima. Nakon povratka svoja je iskustva podijelila s kolegama te je porazgovarala i s nama.
'Sedam predmeta je premalo'
Srednje škole u SAD-u su općeg tipa. Svi pohađaju isti program, a odluku o odabiru struke i fakultetu donose u zadnjem razredu s 18 godina. Prednost je u tome da su djeca zrelija. Izbornost je, smatra profesorica, također prednost u odnosu na naše gimnazije, gdje učenici od početka do kraja moraju odslušati i po 16 predmeta u godini. U SAD-u, uz dva obavezna predmeta - matematiku i engleski jezik, biraju dva poluizborna, koja slušaju tri godine (primjerice biologiju i povijest) te tri izborna, potpuno po volji, koje mogu slušati samo jednu godinu, a potom izabrati drugi.
- Izbornost smatram boljim sustavom, ali mislim da je sedam predmeta premalo. U našim gimnazijama učenici su definitivno preopterećeni. Ja godinama predajem djeci naprednu biologiju iako će dio njih studirati povijest. Bilo bi dobro da barem mogu odabrati osnovnu razinu - ističe.
Učenici u SAD-u imaju prilike slušati predmete poput digitalnog marketinga, dizajna. Nudi im se sve, kulinarstvo (nakon četiri godine učenik može raditi kao pomoćni kuhar), zdravstveni predmeti, cambridge predmeti (s puno više satnice nego kod nas), engineering, strani jezici, kemija, psihologija…
"Naglasak je na protočnosti i tome da djeca pronađu što ih zanima. S druge strane, nema nekoga kontinuiteta kao kod nas da jedan nastavnik često prati dijete od 1. do 4. razreda", piše profesorica.
Nastava je puno više orijentirana na projekte i samostalni rad, od grupnih projekata do problemskih zadataka, konkretnih primjena. Nastavnik prati kako napreduju i pomaže im.
"Objasni se jedan koncept, recimo osnove elektronegativnosti, to traje 5-10 minuta, ostatak sata djeca vježbaju zadatke koji se onda zajednički rješavaju na ploči", navodi.
Digitalizacija je puno više prisutna u nastavi. Svi učenici imaju laptope.
- Svi koriste Google classroom, tu su svi materijali, svi zadaci, zadaće… tako da, kad ne dođeš u školu, sve znaš. Nema pokvarenog telefona kao kod nas. O slanju poruka privatno učenicima da ni ne govorim. Ja sam u nastavi počela puno više koristiti pametnu ploču i online materijale - priča prof. Kovač Vezmarović.
Tijekom odmora zabranjen je izlazak iz škole, a disciplina varira kao i kod svih učenika na svijetu.
Ocjenjivanje je još jedna značajna razlika, primjećuje profesorica. U SAD-u se učenike itekako više ocjenjuje i testira.
- Imaju puno više načina ispitivanja. Apsolutno sve se ocjenjuje i sve ulazi u završnu ocjenu - od zadaća, projekata... Elektronički standardizirani testovi provode se tijekom cijele godine, od nastavničkih do državnih i slično. Naši se učenici sa standardiziranim testom susretnu tek na maturi i tek tad kažu: 'Gdje sam?'. No to je vrlo kasno - zaključuje profesorica.
Standardizirani test piše se nakon prve godine engleskog i matematike, da se napravi procjena koliko tko zna. Ako znanje nije usvojeno, nema pada. U drugoj godini uči se geometrija. Tko to oboje ne savlada, u trećoj godini opet upisuje algebru. Nudi im se pomoć u školi, instrukcije se ne traže i ne plaćaju izvan škole.
Savjetnici za maturu, fakultete...
Škole imaju i puno administrativnog osoblja te savjetnika za pomoć učenicima i nastavnicima. Poseban je savjetnik za upis na fakultet, za maturu, nekoliko za učeničke probleme, psiholozi. Nastavnici imaju puno veću satnicu nego u Hrvatskoj, no imaju i puno više unaprijed pripremljenih materijala.
- U odnosu na to što mogu sa svojom plaćom, bolje su plaćeni nego mi, ali za SAD imaju slabije plaće. No oni s tom plaćom mogu puno bolje živjeti, ide se van, jede se vani, i to im nije nešto strano - kaže.
Svi odlaze iz Siska, Petrinje
Pitamo je i kako je to školovati se u Sisku, je li pritisak na gimnazije isto velik kao u Zagrebu.
- Ne, djeca ovdje radije odlaze u strukovne škole jer znaju da će tamo manje učiti. Kasno shvate da moraju puno učiti za maturu. No iz svih manjih gradova, Siska, Petrinje, Gline, učenici ionako odlaze u veće gradove. Djeca su otišla jer ne žele biti u gradu koji je razrušen, u kojem nema nikakvih sadržaja - kaže.
Profesorica Kovač Vezmarović smatra kako je naše srednje školstvo bolje jer se djecu usmjerava već od početka, te svi mogu optimalno napredovati. Smatra da je previše predmeta i gradiva, posebno u gimnaziji, gdje bi učenici morali imati više mogućnosti za usmjerenje. Smatra i da nam treba puno više standardiziranih testova u elektroničkom obliku jer bi to olakšalo i nastavnicima i učenicima da znaju gdje su sa znanjem. Na kraju, ne i manje važno, treba poraditi na statusu nastavnika, ako želiš kvalitetu, trebaš je i platiti, zaključuje.