Bakterijska otpornost na antibiotike jedan je od najvećih javnozdravstvenih problema današnjeg društva, a istraživanja ukazuju da je za sve veću prisutnost bakterija otpornih na antibiotike djelomično odgovorna i povećana prisutnost antibiotika u našem okružju.
Kako piše Novi list, tim dr. sc. Nikoline Udiković Kolić s Instituta »Ruđer Bošković« nedavno je dokazao kako otpadne vode iz dijela hrvatske farmaceutske industrije koje dospijevaju u Savu sadrže visoke koncentracije makrolidnih antibiotika, ponajviše azitromicina, što direktno utječe i na veću pojavu rezistentnih bakterija u okolišu, uništavajući k tome i dio riječnog živog svijeta.
Znanstvenici su analizirali uzorke otpadnih voda iz dvije hrvatske farmaceutske kompanije, prikupljene prošle godine tijekom sva četiri godišnja doba. Osim uzoraka iz samih odvodnih cijevi, analizirali su i uzorke recipijentnih voda uzvodno i nizvodno od ispusta. Iako u radu nisu željeli navesti imena kompanija, eksplicitno navode da su upravo uzorci otpadnih voda nastalih iz proizvodnje azitromicina pokazali prisutnost makrolidnih antibiotika u visokim koncentracijama, od sto do tisuću puta većim nego u komunalnim otpadnim vodama.
– Naše analize su pokazale da su otpadne vode iz lokalnih hrvatskih farmaceutskih industrija, pogotovo one iz proizvodnje azitromicina, itekako zagađene antibioticima, ali i bakterijama rezistentnim na te antibiotike. Konkretno, tijekom proljeća i zime detektirali smo azitromicin u koncentraciji i do 4 miligrama po litri, što je jako puno, oko dva puta više nego što imamo u našoj krvi dok pijemo antibiotik. U komunalnim otpadnim vodama koncentracije različitih antibiotika koji tamo ponajviše dospijevaju putem urina uglavnom ne prelaze 10 mikrograma po litri, a mi smo u prikupljenim uzorcima detektirali i do 400 puta veće koncentracije – pojasnila je Udiković Kolić za Novi list.
Znanstvenici upozoravaju da ovi rezultati, kao i pronađene visoke koncentracije organskih, fosfornih i dušikovih komponenti upućuju na neadekvatan tretman industrijskih otpadnih voda od strane odgovorne farmaceutske kompanije. Kao posljedica, povećana koncentracija antibiotika pronađena je i u rijeci Savi nizvodno od mjesta ispusta.
Znanstvenici također upozoravaju da i dalje ne postoji zakonska regulativa o dozvoljenim koncentracijama antibiotika u vodama. Koncentracije izmjerene u Savi, međutim, ističu oni, do 120 su puta više od granice koju stručnjaci procjenjuju bezopasnom za razvoj rezistentnih bakterija.
Ne čudi stoga da su Udiković Kolić i njeni suradnici pronašli i visoku koncentraciju bakterija otpornih na antibiotike u otpadnim vodama zagađenim antibioticima, dokazavši i poveznicu između povećanih količina antibiotika i povećanog broja rezistentnih bakterija. Istraživanje je pokazalo i da zagađenje antibioticima direktno ugrožava riječni živi svijet, konkretno jednostanične alge, račiće i embrije riba zebrica.
– Neke bakterije su prirodno rezistentne na antibiotike i prisutne su u okolišu čak i onda ako taj okoliš nikad nije bio izložen antibioticima. No povećanim unosom antibiotika u okoliš remeti se prirodna ravnoteža, budući da antibiotici stvaraju selektivni pritisak na prirodnu mikrobnu populaciju pa onda osjetljive bakterije bivaju ili ubijene ili inhibirane, a rezistentne preživljavaju i namnožavaju se. Tako se pospješuje ne samo razvoj rezistencije, već i njezino širenje među bakterijama, uključujući i ljudske patogene, što onda predstavlja i rizik za zdravlje ljudi - ističe Udiković Kolić.