To je to što me zanima!

Osnivač Nanobita: Tipičan Hrvat naći će 100 razloga za neuspjeh

Zoran je bio uvjeren da ćemo uspjeti na iPhoneu, a ja sam više bio fan Blackberryja, no to nije ispalo najbolje. Kasnije smo podijelili uloge, otkrio je suosnivač Nanobita Alan Sumina
Vidi originalni članak

To i je pozadina cijele ove prodaje. Mislim da je normalno gledati što ćemo dalje raditi u životu. Ne bih htio cijeli život biti obilježen jednom kompanijom, a ova prodaja to mi i omogućuje. Ne znači to da ću se baviti nečim drugim za dvije, tri ili pet godina, ali eto imam tu mogućnost, rekao je suosnivač Nanobita Alan Sumina u HRT-ovoj emisiji U svom filmu.

Nanobit je prodan švedskoj Stillfront grupi za nestvarnih 148 milijuna dolara, a Sumina je otkrio kako su prije toga odbili brojne ponude, no ova im se činila onom pravom. 

- Bilo nam je jako bitno da u cijeloj transakciji na neki način i podijelimo s ljudima koji su nam pomogli rasti. Dobili smo dionice grupe i dobit ćemo još dio za dvije godine ovisnimo o rezultatima poslovanja tako da imamo motiv da Nanobit raste, ali to nije samo financijski motiv, već je tvrtka na neki način i kao naše dijete. Mi smo oko 50 milijuna kuna rezervirali za naših dvadesetak zaposlenika koji su po nama najzaslužniji za ovaj rast, mnogi su s nama od samih početaka - rekao je Sumina.

Nisu imali za iPhone

Nanobit nije imao investitore, već su se financirali vlastitim kapitalom. To je po Sumini najsporiji, ali možda i najodrživiji način.

-  Investitori obično imaju horizont ulaganja od tri do pet godina i nakon toga prodaju. Vi možete propustiti ponudu koja vas zadovoljava i morate prihvatiti ponudu jer oni izlaze van. Rekli smo, nećemo prodati dok ne nađemo nekoga kome vjerujemo - rekao je Sumina koji nije imao novca za kupiti prvi iPhone koji je tad izašao na tržište, da bi naposljetku čak 60% prihoda tvrtke dolazilo upravo od aplikacija namijenjenih iPhoneu.

- Bilo je potrebno 20 tisuća kuna na žiro računu da možete prikazati firmu i ja sam to posudio od svog tate, ali da, izazovno je bilo dobiti iPhone u Hrvatskoj i da biste dobili od operatera po povlaštenoj cijeni morali ste imati neku povijest poslovanja. Mi je nismo imali. Zoran je bio uvjeren da ćemo uspjeti na iPhoneu, a ja sam više bio fan Blackberryja, no to nije ispalo najbolje. Posvetili smo se iPhoneu tada. Prvu aplikaciju, prvi izvor novca smo kompletno samostalno stvorili - rekao je Sumina.

Od prve aplikacije milijun dolara

Od prve aplikacije dobili su milijun dolara, a to su sve reinvestirali. S 20 godina je Sumina prestao s fakultetom, što podsjeća na put američkih biznismena poput Gatesa i Zuckerberga...

Sumina priznaje, bilo je svađa, ali to se olakšalo podjelom rada:

- Malo smo se i podijelili po funkcijama i tad nam je bilo lakše. Kad je tvrtka narasla, ja sam se više fokusirao na razvoj samog biznisa, marketing, analitiku i neke brojčano fokusirane stvari, dok je Zoran bio više fokusiran na sam kreativni dio biznisa. Onda smo shvatili da to čak dosta dobro funkcionira.

- Zoran i ja smo imali neke ideje i prije prvog uspješnog biznisa, nije da smo odmah uspjeli s 21, ali prvi koji je stvarno uspješan i o njemu se priča. Nanobit radi igre, mi smo tvrtka koja radi igre za mobitele za globalno tržište, a ciljana publika su žene od 35 do 45 godina. To uvijek privlači dosta upita, u zapadnom svijetu su žene bolji potrošači na mobitelu. Oni su na kraju i više populacija koja prepoznaje naš rad, muškarci su fokusirani na drugačije igre koje su više na konzolama i PC-u - objasnio je Sumina.

Pregovarali su s Rihannom

Na tom tržištu igara nerijetko se ubacuju i influenceri, poput Kim Kardashian koja promovira svoju igru u posljednje vrijeme, no Nanobit joj je ravnopravan konkurent:

- Mi smo bili u pregovorima da napravimo igru za Rihannu i s Katy Perry, a to nije uspjelo. Jedan naš konkurent je na kraju radio igru s Katy Perry, i to mu nije uspjelo. Jedan od konkurenata je i igra koju promovira Kim Kardashian. Igra je možda drugačija od njenog imidža na društvenim mrežama, ali nju toliko ljudi prati da ta igra samo po tome ima neku vrijednost, ali da, ravnopravni smo s njom - rekao je Sumina.

- Mi nikad u Hrvatskoj nismo ništa ni prodavali jer je kao tržište dosta malo, a s druge strane ne postoji kultura kupovine softwarea. Uz to, Hrvatska je premala da bismo se fokusirali na nju. Naše igre igra od 2 do 3, nekad čak i četiri milijuna ljudi - rekao je.

- Volim reći da smo mi svakih godinu, dvije, tri, transformirali sebe, a samim time i tvrtku. Nanobit je ista tvrtka, ali ona se konstantno inovirala. Nije isto voditi tvrtku s 5 ili 10 ljudi, ili 50 i 100. Želja za učenjem i usvajanjem novih znanja, to je bitno. Meni bi prije 10 ili 12 godina bila neopisiva trema pričati na televiziji. Prvih nekoliko intervjua koje sam odradio su bili katastrofalni, ali eto - rekao je Sumina pa otkrio koliko radi dnevno:

- Nikad nisam mjerio radni dan. On ovisi u kojem je procesu tvrtke. Na početku je moj radni dan trajao po 12 ili 14 sati, danas je to malo lakše. Nije bilo ljudi osim mog partnera, radili smo od jutra do mraka. Sad ujutro pogledam mailove, dogovorim sastanke, prođem nešto s ljudima... To je dosta rascjepkano, nekad traje 4-5 sati, nekad traje 12. Nekad tjedan dana ništa ne radim, nekad vikendom imam posla... To mi paše tako. Ja ne poznajem razliku između poslovnog i privatnog. Meni je uvijek na neki način sve bilo poslovno, ali i privatno.

Opisao je i mentalitet Hrvata u odnosu na mentalitet Amerikanca. Prosječan Hrvat naći će 100 razloga zašto nešto neće uspjeti, a prosječan Amerikanac 100 zašto hoće.

- Volio bih možda par mjeseci u godini živjeti vani, ali Hrvatska je stvarno jedna od jako lijepih mjesta za život - odgovorio je Sumina za HRT na pitanje o tome gdje bi volio živjeti.

 

 

Idi na 24sata

Komentari 25

  • Joe Frescobaldi Soter 16.03.2021.

    Slušaj ti "comrad" kad prestaneš guziti svog suosnivača Nanobita (moja 100 % kompanija) i prestaneš vrijeđati nas hetero sekusalce već' će biti prekasno - OTKAZ i pravac Lepoglava :(

  • Forrest Gump 16.12.2020.

    imao sam nekad prije 20+ god. vrlo lijepo mišljenje o igrama, jer su razvijale hrpu dodatnih vještina, od razvijanja logike, vlastitog razmišljanja, strategije, do neospornog elementa neopterećujuće zabave... imao si igru koja je imala početak i kraj, kao da čitaš knjigu ili gledaš film, ali si istodobno ti bio glavni sudionik i redatelj i vodio svoj scenarij i dinamiku rješavanja... današnje igre su postale teža bolesna jagma za iskamčivanjem novaca s još bolesnijom tendencijom da mase ljudi pretvore u ovisnike! ovisnost o igrama je uzela nevjerojatnog maha i prelazi u ozbiljna psihološki društveni problem. U doba instantne socijalizacije ljudi preko tamo nekih društvenih mreža, stvaranja friziranih avatara od vlastitih života u kojima više ne osjećaš zbilju, nemaš bliskog prijatelja pokraj sebe s kojim možeš popit pivo ili igrat nogomet na školskom, nego sve to radite virtualno, proizvođači igara su našli svoju nišu udarajući upravo na aspekte ljudske usamljenosti... nudeći ljudima sudjelovanje u svojim igrama, oni postaju dijelom igračkih klanova, i tamo (umjesto u real lifeu) stiču autoritet... udarajući na te niske strasti ljudi koji su već debelo u deficitu real life društvenog života, pretvaraju ih u svoje ovisnike... a ovisnika je lakše navuć na dop ako mu nekom mikrotransakcijom omogućiš postizanje većeg autoriteta i važnosti u toj virtualnoj škvadri...

  • 16.12.2020.

    E moj PrknoBit, ima i kod vas mulja do ušiju.

Komentiraj...
Vidi sve komentare