Linija W123 preteča je najpoznatije poslovne limuzine iz Njemačke - Mercedesa E-klase. Upravo je taj automobil 'živuća legenda' jer je postavio brojna mjerila budućim limuzinama, ali na njegovu žalost vrlo je podcijenjen. Zanimljivo je što se danas većina prolaznika neće zaustaviti pokraj njega i pomisliti 'kako lijep oldtajmer' i to iz samo dva razloga.
Proizvodio se od 1976. do 1986. godine, što bi značilo da najmlađi primjerci još uvijek nisu 'dovoljno stari' prema mjerilima mnogih zanesenjaka automobilima, iako su oni tehnički već nekoliko godina oldtajmeri. No najbitniji razlog je to što ga i danas možemo viđati skoro 'na svakodnevnoj bazi', a druge oldtajmere viđamo tek jednom mjesečno ili čak godišnje.
Gledamo li s druge strane, to je poprilično pozitivan pokazatelj, jer Mercedes W123 nikada nije prestao biti svakodnevni automobil. Zamislite koliko današnjih automobila se može 'pohvaliti' da je već četiri desetljeća mnogim ljudima automobil za svaki dan i da je prešao milijune kilometara? U povijesti automobila vjerojatno tek četiri ili pet modela automobila.
Dizajnirali su ga Bruno Sacco i Friedrich Geiger, a napravljene su u tri osnovne i dvije posebne inačice. Osnovne verzije su limuzina (W123), kupe (C123) i karavan (S123), ali Mercedes jemislio i na druge potrebe pa je razvio V123 kao produženu luksuznu limuzinu te F123 kao šasiju na kojoj se mogu raditi taksiji, vozila hitne pomoći i policije te slične nadogradnje.
Ova linija je s tehničke strane bila zapravo dorađeni W115, jer je zadržana već poznata koncepcija smještaja motora i pogona, uz neovisni ovjes, ali je imao i mnogo toga revolucionarnoga. Naprimjer, Mercedes je na ovome modelu predstavio inovaciju poznatu kao ABS, ugradio je zračni jastuk u volan i napravio sklopiv stup volana. Osim tih sigurnosnih stavki, bilo je tu mnogo toga i za udobnost. Ugrađivani su jednostavne stavke, poput dizanja/spuštanja prozora na struju i klima-uređaja, ali i kompliciranije inovacije poput predgrijavanja unutrašnjosti podešavanjem tajmera, grijanja sjedala, serva i sličnih stvari.
Ugrađivano je čak 17 inačica benzinskih i 12 dizelskih motora, a snaga je bila u rasponu od vrlo slabih 54 KS do 185 konjskih snaga. Definitivno najprodavaniji model bio je dizelski 240D (65/72 KS) s čak 454 tisuće prodanih primjeraka, ali su istaknuti i modeli poput 280E s 2,8-litrenim rednim 'šestakom' (177 - 185 KS) i 300TD s 3,0-litrenim peterocilindrašem (125 KS), koji su danas najpoželjniji. Osim tolike ponude motora i linija, upravo je W123 bio prvi Mercedesov model na kojemu se eksperimentiralo s drugačijim pogonima poput električnog i pogona na vodik.
Na području bivše države Jugoslavije najviše se vozio najslabiji model 200D. S tim motorom je W123 'stotku' hvatao 31 sekundu, a mogao je postići maksimalnu brzinu samo 130 km/h. Bilo je to skromno, no trošio je samo 8,6 litara na 100 kilometara, tada itekako malo spram potrošnji u drugih automobila, a i bez obzira na milijune kilometara koje je prelazio, uz dobro održavanje bi još toliko prolazio.
O kvaliteti izrade ovoga Mercedesa svjedoči i jedna anegdota iz 1980-ih godina. Naime, izlaskom nasljednika W124, njemački taksisti bili su toliko razočarani padom kvalitete da su napravili protestni konvoj koji je išao do Mercedesove tvornice u Sindelfingenu.
Tijekom cijeloga desetljeća proizvodnje, uvijek je postojala lista čekanja, iako W123 nije bio pretjerano jeftin. Njegovim kupcima bile su bitne kvaliteta, robusnost i pouzdanost pa je sveukupno proizvedeno čak 2.696.915 primjeraka.
Tolika brojnost nosi i trenutno malu cijenu na tržištu. Razne primjerke može se pronaći već za pet do deset tisuća kuna, ali ako poželite primjerak s boljim motorom, cijene se mogu popeti i do 80 tisuća kuna. Možda još uvijek nije skup, ali čini se kako je ovo savršen trenutak za nabavku jednoga primjerka, jer bi nestajanjem takvih auta s tržišta mogla značajno porasti njegova cijena.
POGLEDAJTE Lvl8. RECENZIJU VIDEOIGRE: