Najbolji mladi inovatori u Hrvatskoj su iz Osijeka! Stručni žiri ovogodišnje Nacionalne izložbe mladih inovatora "mladi@inovacije", koja se održala krajem rujna u Bakru i na kojoj je bilo 50-tak izložbenih primjeraka, bio je oduševljen radovima trojice kreativaca, sada već bivših učenika Elektrotehničke škole iz Osijeka.
Bartol Gašpar i Antonio Škrinjar izradili su najbrži dron, koji leti čak 100 kilometara na sat, a Luka Bjedov kreirao je RGB infinity mirror, odnosno 'beskonačno zrcalo'. Bartol i Antonio su tehničari mehatroniku i dron im je bio završni maturalni rad, a Luka je tehničar za elektroniku pa je efektnim ogledalom pokazao kako je moguće spojiti magično, vizualno i audio, obzirom da su led svjetla u ogledalu programirana tako da se pale i gase u ritmu glazbe. Svima je mentor za radove bio profesor grupe elektro predmeta u školi Mirko Mesić koji već generacijama educira i stvara uspješne mlade inovatore. Naime, Elektrotehnička škola u Osijeku jedna je od pet najbolji škola takve vrste u Hrvatskoj, a o njima najbolje govore brojne nagrade i medalje.
- Ponosan sam na dečke i drago mi je što su daljnjim školovanjem odlučili usavršavati svoje vještine i znanje. U školi radim već 27 godina, a od toga se 20 bavim mentoriranjem učenika za završne radove, također i njihovim predstavljanjem na natjecanjima. Prije smo išli i na europska natjecanja i sajmove ali sada ne možemo jer nemamo sredstava. I protekle godine smo odnijeli zlatnu medalju, na utrci solarnih električnih automobila. Pobijedili smo višegodišnje prvake iz Slovenije. Treba reći da sam u mentoriranju ja samo njihov skretničar, navodim ih do rješenja, u ničemu im ne pomažem. Pustim ih i da pogriješe, jer dok neki sklop ne spale ili ne unište, neće naučiti. Ponosan sam što su neki moji učenici danas inovatori, uspješni poduzetnici, vizionari. Tu je Srđan Kovačević, vlasnik tvrtke ORQA koja je izumila naočale za upravljanje dronom, Valent Turković, internet čudotvorac, master na cripto tržištu, Matija Crnković koji je izumio pametni tuš i drugi. Imali su vizije, a ako imaš viziju i volju, naći ćeš način kako doći do cilja - kaže profesor Mesić koji je i sam, prije 30-tak godina, bio inovator. Radio je kao projektant i kreirao je sat za slijepe te govorni automat.
Sami platili dijelove za dron
Najbrži dron, kojega su konstruirali Bartol i Antonio, je prodan. Kupio ga je Bartolov tata, kako bi sinu povratio uložena sredstva ali i sačuvao uspješan rad.
- Antonio i ja smo morali sami kupiti dijelove za dron. Osnovno nas je koštalo oko 1.400 kuna, ali kako smo tijekom izrade spalili par sklopova, morali smo kupiti nove dijelove. Drona smo htjeli raditi jer se tehničari za mehatroniku baš ne bave strojarstvom pa nam je bilo zanimljivo raditi baš tako nešto. Dron je spoj strojarstva i elektronike. Dosta toga smo naučili i otkrili tek kada smo ga počeli raditi. Mislim da je samo nas par radilo leteće završne radove. Naš dron nije osobito stabilan i nije građen za snimanje jer smo željeli da bude što lakši, samim tim i što brži. Može razviti brzinu i do 100 kilometara na sat. Na žalost nismo bili u prilici puno ga voziti jer smo morali paziti da ga ne slupamo, obzirom da smo ga morali čuvati za natjecanje i nismo imali love da napravimo drugi. Nema puno dronova za utrke u Hrvatskoj. Ako ih i ima, izrađeni su privatno. Naš dron tržišno bi sada koštao nešto više od 3000 kuna - kaže Bartol koji je, nakon položene mature, upisao FERIT. Kao i on, i Antonio je jako sretan zbog zlatne medalje koju su osvojili jer, dodaje, kako je na natjecanju bilo stvarno odličnih primjera i ideja, intuitivnih radova koje se stvarno trebalo sjetiti napraviti.
- Bez problema bismo sada znali napraviti dronova koliko god, sa različitim perfomansama, dodacima, kamerama i ostalim. Mentor nas je svemu podučio. Jako je dobar profesor jer uvijek tjera učenike da budu aktivni, znatiželjni, da stalno pratimo trendove, da radimo puno prakse jer naša struka je stvar prakse i iskustva jednako kao i teorije. Pustio nas je i da spalimo neke komponente, i da pogriješimo jer tako najbolje naučimo - kaže Antonio koji se odmah nakon mature zaposlio u spomenutoj tvrtki ORQA.
Djed stolar je napravio okvir
Nastavio je studirati i Luka Bjedov čiji je rad, beskonačno ogledalo, osvojio srebrnu medalju i puno interesa na natjecanju.
- Htio sam napraviti nešto efektno, da se može primjeniti u ambijentu, da je prilagodljivo. Ima zvučne i svjetlosne efekte. Projicira u dubinu, odnosno u beskonačno, ono što postavite između dva stakla, neki objekt primjerice. U ovom slučaju to su obična led svjetla. Istovremeno se vidi vaš odraz u ogledalu i taj efekt u pozadini. Za rad sam dobio srebrnu medalju jer sam vizualni efekt spojio sa glazbom. Vidio sam sličnu stvar na internetu. Volim se igrati sa svjetlosnim efektima i volim glazbu, pa sam sve spojio u jedno - kaže Luka koji je svoj izum morao i programirati.
- Ima mikroupravljač koji se isprogramira i onda sam radi. Također ima tipku kojom se može mijenjati mod rada. I ja sam sve sam morao kupiti i izraditi. Kutiju i okvir mi je izradio djeda, on je stolar. Trebao sam dva prava ogledala, ali sam ih izradio sam od pleksiglasa i reflektirajuće polupropusne folije - zaključuje osječki inovator.
Pogledajte video