Iako je vršnjačko nasilje u školama, pa čak već i u vrtićima veliki problem odgojno-obrazovnog sustava već godinama, Hrvatska je tek sad, prvi put, dobila Akcijski plan za prevenciju nasilja u školama 2020.-2024. godine.
Donesen je na Vladi prošli tjedan i, s ukupno predviđenim sredstvima od 27 milijuna kuna, planira značajno popraviti situaciju na terenu. Kako će to biti učinjeno, nije najjasnije, jer konkretni postupci tek trebaju biti propisani, a ono što plan načelno kaže, ističu upućeni, već postoji u sadašnjim propisima.
Nagrada boljim učiteljima
Dosad je čak deset različitih zakona propisivalo mehanizme zaštite djece od vršnjačkog nasilja, a sad će sve biti sadržano u jednom akcijskom planu, no postavlja se pitanje njegove provedbe.
- Već imamo kazne za vršnjačko nasilje, po četiri različite pedagoške mjere u osnovnim i srednjim školama, no učitelje i nastavnike na izricanje tih mjera demotivira beskrajan postupak administriranja. Osim toga, nastavnici i učitelji često su u tim postupcima prepušteni sami sebi - komentar je Željka Stipića, čelnika sindikata Preporod.
Odavno za vršnjačko nasilje u školama na raspolaganju stoji mjera opomene, ukora, strogog ukora i preseljenja u drugu školu za osnovne škole, odnosno mjera opomene, ukora, opomene pred isključenje i isključenja za učenike srednjih škola, kaže Stipić.
Kako stoji u novom akcijskom planu, sve osnovne i srednje škole do početka listopada moraju izraditi školske kodekse u kojima će od “a do ž” jasno biti definirane obaveze, ali i prava nastavnika, kao i nenastavnog osoblja, učenika i roditelja kad je nasilje u pitanju. Do kraja lipnja se pak očekuje definiranje svih kazni za nasilje.
Novi akcijski plan predviđa i nove mehanizme vrednovanja angažmana učitelja u pružanju pomoći učenicima i roditeljima, odnosno skrbnicima učenika, dok se uvodi i tzv. “vršnjačka potpora”.
Vršnjaci će biti i pomagači
Vršnjaci će pomagati u smanjivanju nasilja u školama. Ta će mjera biti organizirana, navodi se, samo u školama koje vršnjacima-pomagačima mogu pružiti odgovarajuću potporu i brinuti o mentalnom zdravlju djece. I roditelji će biti angažiraniji.
Propisan će biti, naime, minimalan broj roditeljskih sastanaka, odnosno sati razredne zajednice, na kojima će biti govora o prevenciji nasilničkog ponašanja.
Škole će, ali i roditelji, morati svoju djecu učiti i pripremati za situacije u kojima su izložena nekom od oblika nasilja. Djecu i mlade učit će se kako prepoznati nasilje, budući da je praksa, poražavajuće je, pokazala kako mladi često i ne znaju da je neko ponašanje - nasilničko.
Istraživanje Agencije za odgoj i obrazovanje provedeno od 2015. do 2018. godine u 43 osnovne škole u Hrvatskoj pokazalo je da probleme u ponašanju, uključujući nasilničko, ima 13 posto učenika. Sve je veći problem virtualno nasilje, odnosno cyberbullying, s kojim se sustav vrlo teško bori.
Virtualno nasilje znači širenje laži o nekome, uvrede, bilo riječju ili slikom, ali i narušavanje privatnosti, uhođenje i vrijeđanje.
Što je 'sekstanje'?
Ono ponekad ide tako daleko da djeca, odnosno mladi, kreiraju i grupe u kojima se potiče mržnja prema nekom od vršnjaka. U tom je, virtualnom nasilju, govor mržnje čak i izraženiji nego u stvarnosti. A “sekstanje” je posebna vrsta nasilja, sve prisutnija, u kojem se virtualno šire seksualni sadržaji o nekome ili pak učenici prosljeđuju vlastite takve fotografije.
Posebno zabrinjava to, navodi se u akcijskom planu, što mladi uopće nisu svjesni da je i “sekstanje” također nasilnički oblik ponašanja.
Dodatno zabrinjava to što je ono povezano s ucjenama te da svi odgojno-obrazovni djelatnici nisu o tome informirani.
Svakodnevno “bombardirani” seksom i seksualnim nasiljem, djeca i mladi očito više ne razlikuju što je od svega što vide dobro a što loše. S njima će se, navodi plan, puno više morati raditi na prevenciji rodno uvjetovanog nasilja, jednako tako i na sprečavanju homofobije i transfobije.
Rodno uvjetovano nasilje, posebno u adolescentskim vezama, jedan je od najraširenijih oblika nasilja kod mladih. Općenito, najčešći su oblik nasilja tučnjave i verbalno nasilje, a žrtve najčešće učenici.
Pucnjave u vrtićima?
Prema izvješću o radu pravobraniteljice za djecu u 2017. godini, primila je 69 prijava, od čega ih se čak pet odnosilo na nasilno ponašanje djece u vrtićima, ostale na nasilje u osnovnim i srednjim školama. Godinu kasnije, 2018., bilo je 68 prijava, od kojih dvije iz vrtića, a ostale iz škola. U 57 prijava bila je riječ o vršnjačkom nasilju, a čak 11 njih odnosilo se na prijave nasilja odraslih - devet na nasilje djelatnika škole prema djeci, a dvije na nasilje drugih odraslih u krugu škole. Podaci za 2019. godinu trebali bi biti poznati do kraja ožujka.
Izrada akcijskog plana, prvog dosad, i jest počela zbog slučaja krajem 2018. godine u Tehničkoj školi u Čakovcu, gdje se profesor Franjo Dragičević fizički obračunao s dvojicom 16-godišnjih učenika koji su ga opetovano izazivali. Za profesora je u Zagrebu kasnije organiziran i prosvjed podrške, otkaz na kraju nije dobio, i država je odlučila ozbiljnije se uloviti u koštac s problemom nasilja među učenicima, ali i između učenika i nastavnika.
- Zapravo nemamo pravu predodžbu o stanju sigurnosti u školama. Do 2014. imali smo godišnje izvještaje po kojima se vidjelo da nasilje raste, a onda je ta praksa naprasno prekinuta, kao da se brojke o nasilju skrivaju - ističe predsjednik sindikata Preporod Željko Stipić.
Uništavaju automobile
Akcijski plan navodi samo podatke prijava pravobraniteljici za djecu i broj intervencija koje su imali u školama u posljednje četiri godine. Tako su 2016. imali 24 krizne intervencije, godinu kasnije bilo ih je 19, a 2018. čak 52 intervencije.
- Ništa se, nažalost, ovim akcijskim planom neće promijeniti, osim što će nastavnicima biti uvedene nove obaveze. Škole već imaju etičke kodekse, postoji pravilnik o kažnjavanju nasilja, ali je pitanje da li ga se škole pridržavaju. Na pitanje strepe li i profesori od učeničkog nasilja Stipić u dahu nabraja nekoliko slučajeva unatrag 20 godina, od kakvih nastavnici, kaže, itekako trebaju strepiti.
- Prije točno 20 godina imali smo slučaj da je učenik pred školom ubio nastavnika, zatim smo imali unošenje eksploziva u školu, slučaj kad je na satu učenik nožem ubo nastavnika, a jednoj je nastavnici u Zagrebu razbijena i glava. Učenici se iživljavaju na automobilima nastavnika, u nekim zagrebačkim školama nastavnici nipošto ne idu automobilom u školu. Rijetkost nisu ni prijeteće poruke učenika - kaže sindikalist.
Kako ističu na Hrabrom telefonu, blago raste broj poziva djece i odraslih vezanih uz vršnjačko nasilje, no to ne znači nužno da je više nasilja nego da je, moguće, svijest o tome veća. Djeca i odrasli su sve upućeniji, i u situacijama kad ne znaju procijeniti radi li se o nasilju ili ga ne znaju zaustaviti, javljaju se Hrabrom telefonu. Ističu kako je pomoć potrebna i počinitelju, a ne samo žrtvi, jer nasilna djeca često dolaze iz obitelji u kojima i sama trpe zlostavljanje ili nasilje. Ne smije ih se obilježiti kao zlostavljače, kažu na Hrabrom telefonu.