Tri sata tjedno polaznici kolegija 'Gubljenje vremena na internetu' sjede u učionici s profesorom i - surfaju po internetu! Sve je dozvoljeno, bitno je da se nalazi online, pa bilo to i trosatno gledanje pornografije. Iako se nalaze u istoj prostoriji, međusobno smiju komunicirati samo elektronskim putem - aplikacijama za izmjenu poruka, društvenim mrežama ili mailom.

Taj je predmet dio studija kreativnog pisanja na University of Pennsylvania, a profesor Kenneth Goldsmith objasnio je što stoji iza njega u eseju objavljenom u The New Yorkeru nazvanom 'Zašto podučavam gubljenje vremena na internetu'.

Goldsmith se poziva na nadrealiste koji su stanje između sna i budnosti smatrali onim u kojem je pojedinac najkreativniji, a suvremena varijanta tog stanja bila bi ono u kojem smo budni, ali dijelom uronjeni u neke druge svjetove na svojim mobitelima i računalima. 

- Studente potičem da se izgube u bespućima interneta. Surfanje je jedan od načina na koji se izražavamo, svaki klik nešto govori o nama, tko smo, što nas zanima, kako se osjećamo, kakvi su nam politički stavovi...Marketingaši su to odavno prepoznali, ali književnost nije - objašnjava inovativni profesor koji je prije gubljenja vremena na internetu vodio kolegij plagiranja. Od studenata se, naime, tražilo, da što vjernije kopiraju tuđa djela.

A kako se dobiva ocjena iz gubljenja vremena na internetu? Kao završni rad studenti trebaju predati književno djelo inspirirano surfanjem u učionici, iako je profesor vrlo liberalan oko definicije književnog djela - može to biti i popis svih posjećenih web stranca kao neka vrsta dnevničkog zapisa.