Znanstvenici su u utorak upozorili kako se ozonski omotač, koji nas štiti od štetnog ultraljubičastog zračenja sa Sunca, ne oporavlja iznad najgušće naseljenih područja.
Najveći gubici u ozonu bili su iznad Antarktike, međutim, velika ozonska rupa tamo se zatvara zahvaljujući zabrani kemikalija koja je stupila na snagu protokolom iz Montreala 1987. godine. No, ozonski omotač okružuje cijelu Zemlju, a nova istraživanja otkrila su da se on stanjuje u nižoj stratosferi i to iznad nepolarnih područja.
Slabija zaštita od UV zraka koje mogu izazvati rak posebno je zabrinjavajuća prema ekvatorskom pojasu, području u kojem je puno jača sunčeva svjetlost i žive milijarde ljudi.
Razlog pada ozona na nižim razinama još nije poznat, iako znanstvenici sumnjaju na kemikalije koje se koriste u razrjeđivačima i promjene u atmosferskom kruženju zraka uzrokovane klimatskim promjenama.
- Studija je u nižim i srednjim geografskim širinama, gdje je sunce intenzivnije, pa to nikako ne može predstavljati dobar znak za rak kože - rekla je profesorica Joanna Haigh s Imperial Collegea u Londonu, koja je članica međunarodnog istraživačkog tima.
- To je zabrinjavajuće, iako je protokol iz Montreala učinio ono što smo htjeli učiniti u gornjoj stratosferi. Međutim, događaju se stvari koje još ne razumijemo - kazala je Haigh.
Znanstvenici suglasni: Trendovi se moraju mijenjati
Anna Jones, atmosferska kemičarka koji radi na Britanskom antarktičkom istraživanju, a koja nije bila uključena u novu studiju, rekla je: "Da bi mogli utvrditi što bi bilo potrebno kako bi se spriječilo daljnje smanjenje, iznimno je bitno da razumijemo što uzrokuje promatrani padajući trend", kazala je. Znanstvenici upozoravaju i da se proračunske prijetnje vezane uz američko satelitsko praćenje moraju promijeniti, odnosno traže da Trump ne ukine sredstva za četiri važne misije.
Najnovije istraživanje objavljeno je u časopisu Atmospheric Chemistry and Physics i pomno se bavilo mjerenjima atmosferskog ozona. U istraživanju je korišteno i 11 različitih baza podataka, a sve u svrhu kako bi se producirao finalni izračun u posljednjih 30 godina.
Stratosfera se proteže od 10 do 50 kilometara iznad Zemlje, a ozon se polako podiže u gornjoj stratosferi. Prema razinama koje su se vidjele, CFC kemikalije uzrokovale su njihovu štetu. No, u nižoj stratosferi, kada je većina ozona, razina pada. Zaključno, efekt se uravnotežuje, što bi u prijevodu značilo da ozonski sloj nad istraživanim područjem ostaje u potrošenom stanju.