Zoran Kurelić, novi dekan Fakulteta političkih znanosti, bit će panelist na konferenciji "Bolje obrazovanje, bolja Hrvatska" . Razgovarali smo s njim o najvećim problemima hrvatskog visokog obrazovanja.
Upozoravate već godinama da je uvođenje bolonjskog sustava loše. Je li se iz vašeg iskustva nešto ipak poboljšalo u tom smislu ili je Bolonja i dalje po vama loše rješenje za hrvatsko visokoškolsko obrazovanje?
Sve temeljne odrednice izvornog procesa su u našoj verziji izigrane i to je stanje s kojim se većina pomirila. Danas nakon 15 godina sa sigurnošću možemo reći da različitim vladama i ministrima obrazovanja nikad implementacija izvornog bolonjskog modela nije bila prioritet. Postojale su brojne prilike da se greške prepoznaju i isprave no nikada niti jedna vlada nije ponudila ozbiljnu reformu-reforme, niti je mislila da bi ju trebala ponuditi. Za to postoje mnogi razlozi, ali glavni je da se nikome više ne da raditi radikalne promjene i da pogrešno provedena reforma ne predstavlja politički problem. Bilo je puno lakše napraviti visokoobrazovni sustav sa smislenim baccalaureatom 2003. nego što je to sada.
Glavni zadatak reforme iz 2003. bio je osigurati da se ishodi učenja predbolonjskog sustava osiguraju po završetku baccalaureata. Kako je jasno da se stara diploma ne može nagurati u tri godine jer je to strano našoj tradiciji trebalo je pročistiti stare programe, izbaciti sadržaje koji nisu nužni, odrediti osnovne i izborne predmete i osigurati razumnu završivost četverogodišnjeg baccalaureata. Zašto se išlo na lažni trogodišnji prvostupnički "bakalar“ koji ne garantira u Hrvatskoj zapošljivost i na dvogodišnji diplomski studij koji izjednačuje staru diplomu s bolonjskim masterom i danas je teško shvatljivo. Part-time magisterij mogao se pretvoriti u intenzivni full-time jednogodišnji studij u skladu s dublinskim deskriptorima i temeljni zadatak reforme bio bi ostvaren. Četverogodišnju staru diplomu trebalo je osuvremeniti i pročistiti, a magisterij je trebalo organizirati kao normalan studij s punim opterećenjem koji bi pohađali kandidati zainteresirani za poslijediplomsku razinu obrazovanja.
Bolonjski proces, u svojoj izvornoj smislenoj verziji ima nedostatke koje treba kritizirati, ali problemi našeg visokog obrazovanja proizlaze iz izopačenja bolonje, a ne zbog ideje da bi baccalaureat trebao omogućavati puni pristup tržištu rada i da za to nije potrebno zvanje mastera. Sveučilišta nisu ništa dobila pretvaranjem stare diplome u bolonjski master, a građani su mnogo izgubili.
Što bi po vama trebalo hitno promijeniti u visokoškolskom obrazovanju i zbog čega?
Trebalo bi ozbiljno shvatiti određivanje prve kvalifikacije baccalaureata. Hrvatski kvalifikacijski okvir izveden je iz Europskog kvalifikacijskog okvira, a on je naravno usklađen s tradicijom uzajamnog priznavanja kvalifikacija koji je proizašao iz Direktive 2005/36/EC. Kada fakulteti točno odrede koje ishode učenja pružaju nakon tri godine i što njihovi studenti mogu s baccalaureatom raditi, cijela stvar će biti potpuno jasna. Cilj reforme bio je osigurati zapošljivost nakon prve diplome, a ne prisiljavati sve studenate da magistriraju kako bi dobili puni pristup tržištu rada. U ovom kontekstu priča kako poslodavci nisu prepoznali „bakalare“ postat će kristalno besmislena. Što su trebali prepoznati kad su baccalaureat i master od početka prezentirani i zakonski regulirani kao prvi i dugi stupanj do pune diplome.
Hitno bi trebalo uskladiti visoko obrazovanje u Hrvatskoj s europskim okruženjem, ali kako je cilj naše reforme, svjesno ili nesvjesno bio zatvaranje našeg obrazovnog sustava to se sigurno neće dogoditi u bližoj budućnosti. Budući da je baccalaureat puna kvalifikacija u brojnim državama članicama Europske unije, a u Hrvatskoj nije, to izravno ohrabruje iseljavanje mladih iz Hrvatske. Istovremeno građanima unije koji su baccalaureatom stekli punu kvalifikaciju u svojim matičnim zemljama onemogućeno je zapošljavanje u Hrvatskoj što je svojevrsna diskriminacija i negiranje jedne od temeljnih sloboda na kojima je Unija utemeljena.
Što mislite o državnoj maturi? Da li je ona pomogla ili odmogla studentima pri upisu na fakultet?
Kao otac maturantice koja tek treba pisati državnu maturu i upisati fakultet za ovo pitanje zainteresiran sam i osobno. Na politologiji više nama prijemnog ispita i rezultati mature su presudni kod upisa. Filozofski ima prijemni ispit i on nosi oko 30% bodova. To znači da je državna matura važnija na Političkim znanostima nego na Filozofskom. Bilo kako bilo matura je uvjet za upis pa kao takva ni ne pomaže ni ne odmaže. Sama matura postaje fokus rada brojnih srednjih škola koje se na četvrtoj godini pretvaraju u institucije za pripremu polaganja državne mature. To utječe i na organizaciju nastave i na sadržaje koji se predaju. Uz to naravno postoji organizirani, dodatni biznis priprema za državnu maturu koji većina maturanata samoinicijativno pohađa vikendom. Naravno postoje i posebne pripreme za prijemni na Filozofskom fakultetu. Pripremajući se danima za pisanje eseja o knjigama, srednjoškolci nemaju vremena za čitanje knjiga, ali kako ih možda i ovako i onako ne bi pročitali možda ne treba naricati nad tom činjenicom. Državna matura je tu i tu će sigurno ostati. Treba naprosto unapređivati cijeli proces i učiniti ga u skladu s dosadašnjim iskustvima što smislenijim.
Prema vašem praktičnom iskustvu, (držite tri redovna kolegija na FPZ-u), koliko su srednjoškolci pripremljeni za studiranje?
Kako je jedan od mojih predmeta izborni predmet koji upisuju studenti prve i druge godine studija politologije i novinarstva susrećem se s velikim brojem brucoša i to u jesenskom semestru. Ove godine sam po prvi put imao dojam da je veliki dio njih nespreman za ozbiljan rad na mom predmetu. Mnogi od njih nisu znali razliku indukcije i dedukcije primjerice, bilo zato što nisu slušali logiku u srednjoj školi ili zato što nisu naučili osnovne pojmove na logici. Na prvom kolokviju imali su problema i ocjene su bile vrlo loše. Već na drugom kolokviju bili su malo bolji. Ono što je dobro je činjenica da ih pripreme za maturu i intenzivno učenje u srednjoj školi pripremaju za studiranje jednosemestralnih predmeta. Ove godine najbolja studentica završila je gimnaziju u Vinkovcima. Prije par godina studenti i studentice iz Rijeke bili su najbolji i njima su njihove gimnazije pružile odlično obrazovanje s kojim su lakoćom polagali ispite. Najbolje zagrebačke gimnazije isto tako pripremaju učenike za nastavak obrazovanja na fakultetu. Jedan od najboljih studenata prije tri godine završio je Drugu gimnaziju u Križanićevoj. Na četvrtoj godini najbolja studentica je završila gimnaziju u Osijeku. Znači po svuda u Hrvatskoj ima odličnih srednjih škola, a situacija s prosječnim obrazovanjem brucoša nije po mom mišljenju zabrinjavajuća.
Kako gledate na aktivnosti fakultetskih profesora u ukupnom obrazovno-kulturološkom sustavu Hrvatske? Ne čini li vam se da bi akademska zajednica mogla biti aktivnija u javnim istupima, kritikama i angažmanu što bi u konačnici dovelo do poboljšanja mnogih sfera?
Teško vam mogu odgovoriti na to pitanje jer ne znam koliko su članovi akademske zajednice stvarno aktivni u svojim javnim istupima i kritikama. Razlog tome je moja odluka da ne koristim Facebook. Kako je upravo Facebook omiljeni medij kritiziranja koji koriste brojni članovi akademske zajednice uključujući i moje prijatelje i prijateljice ostajem svojom voljom uskraćen za dio diskusije. Jedan dio sveučilišnih nastavnika i istraživača koristi se svim dostupnim medijima i svoje uvide raspršuje pišući blogove, nastupajući na radiju i televiziji ili pišući kolumne za novine i časopise. Takvi mi ne mogu promaći, no sama činjenica da kao intelektualci pokušavaju utjecati na stavove sugrađana ni na koji način ne garantira kvalitetu njihovih uvida.
Što mislite o kurikularnoj reformi? Zbog čega je obrazovnu reformu toliko teško provesti što vi mislite koje bi ključne stvari u reformi trebalo napraviti?
Kurikularna reforma pretvorila se u prvorazredno političko natezanje u koje u ovom kontekstu ne želim ulaziti. Mene najviše zanima nešto što nije predmet trenutne rasprave, a to je uvođenje građanskog odgoja kao obaveznog predmeta i to kako za gimnazije tako i za stručne škole. Građanski odgoj izvodi se u zemljama sa stoljetnom demokratskom tradicijom, a u državama poput Hrvatske naprosto je nužan. Taj predmet trebalo bi dizajnirati kao kombinaciju temeljnih informacija o poretku u kojem srednjoškolci žive (u nacionalnom i europskom kontekstu) kao i o društveno-političkom prostoru na koji mogu utjecati. To je predmet koji bi trebao imati vježbe, radionice i debatne klubove u kojima bi se srednjoškolci i srednjoškolke učili komunikaciji u pluralističkom društvu i upoznavali sa socijalnim i institucionalnim okolišem. Najbolji “prvostupnici“ politologije s lakoćom bi vodili nastavu takvog predmeta, doprinoseći razvoju političke kulture neophodne za funkcioniranje predstavničke demokracije.
Organizator:24sata a partneri konferencije su:
Obrtnička komora Zagreb, Raiffeisen banka, HEP, INA, T-HT i Hrvatska pošta.