No nije slučajno da su švedske tradicionalne kuće izgrađene od drveta i dodatno premazane ugljenom što im daje specifičnu boju. Naime, prilikom gorenja drvo stvara zaštitni pougljenjeni sloj koji ima vrlo nizak koeficijent provodljivosti topline, sprječava dovod kisika, a time i gorenje te tako štiti srž grede od vatre. Kako bi povećali otpornost drvene konstrukcije od vatre švedski graditelji su je premazivali zaštitnim slojem drvenog ugljena. Otpornost na požar građevine definira se vremenom u kojem nije došlo do rušenja konstrukcije ili pukotina kroz koje prodire plamen. Zapaljivost drvenih konstrukcijskih greda može se ublažiti impregnacijom, nanošenjem sloja zaštitnog sredstva i oblaganjem slobogorivim pločama.

U požaru se oslobađa cijeli niz vrlo otrovnih plinova, stoga graditelji i investitori preferiraju 

negorive izolacijske materijale koji ne potiču širenje požara te omogućavaju sigurnu evakuaciju ljudi i očuvanje imovine. Kamena vuna kao toplinska izolacija u montažnim niskoenergetskim kućama ima najviši razred reakcije na požar, što znači da je materijal u potpunosti negoriv i ne doprinosi razvoju požara. Zidni paneli dodatno se oblažu s po dvije vatrootporne gipsvlaknaste Fermacell ploče sa svake strane zida čime se vatrootpornost povećava na više od 60 minuta. Prilikom gorenja Fermacell ploče ne oslobađaju se otrovni dim ni štetni plinovi, što je od iznimne važnosti budući da su upravo štetni plinovi najčešći uzrok oštećenja prilikom požara.