Zahvaljujući pametnim telefonima na kraju 2018. godine mnoge stvari uzimamo zdravo za gotovo. Praktično sve udaljeno nam je jedan dodir prsta na ekranu naših mobitela, od naših bankovnih računa, videoteke, glazbene kolekcije ili privatnih fotografija. Sve imamo odmah i sada i toliko smo se brzo naviknuli na to, da nam je praktično nezamislivo kako smo bez svega toga živjeli prije tih desetak godina.
A upravo je ovih dana i Googleov Android proslavio tek 10. rođendan. Appleov iPhone tek je godinu stariji i mnogi to razdoblje uzimaju kao početak prave ere pametnih telefona. No, drastične su promjene u životima mnogih od nas stigle koju godinu ranije. Na prijelazu milenija mobiteli su postali sve češći prizor. Bilo je tada onih koji su se opirali, ali u džepovima sve većeg broja ljudi oni su postajali prisutni i već se tada moglo vidjeti što bi mogla donijeti budućnost. Bilo je to i doba kad su se ljudi stidljivo javljali na telefone, a njihova iritantna zvonjava navlačila je istovremeno oštre poglede.
Dogovor je dogovor
Nekad davno, planovi su bili puno ozbiljnija stvar i dogovori su se poštivali. Ako se društvo dogovaralo za izlazak, u par poziva svi su dobili informaciju da se treba naći na nekom mjestu, recimo kod sata na Trgu bana Jelačića i to je bilo to. Svi su znali da u pola osam trebaju biti tamo, a ako bi netko kasnio pričekalo bi ga se bez ikakve nervoze.
Danas stvari izgledaju malo drugačije i kroz poruke imamo livestream svih događaja i situacija u kojima su se našli prijatelji koji putuju do tog istog trga, a zahvaljujući kartama i navigaciji, danas možemo pratiti i trenutni položaj sugovornika.
Druženja su bila 'lakša'
Ako bi se društvo okupilo, nekad su razgovori mogli biti manje precizni, ako netko i nije bio sasvim jasan, lakše se prelazilo preko nekih stvari, a i druženja su imala puno manje prekida, ali više razgovora. Danas to izgleda kudikamo drugačije.
Svi znamo da će tijekom svakog razgovora u kafiću biti onih koji će izvaditi telefon kako bi se provjerilo svaki podatak i našlo još nekoliko izvora da se to potvrdi, dok svi ostali moraju strpljivo čekati. Isto tako, imamo i one koji će varati tijekom kviza u kafiću i skrivećki tražiti odgovore preko Googlea.
Djetinjstvo je izgledalo drugačije
Kako sam prvi mobitel dobio tamo negdje 1999. godine, bio je to Alcatelov OT Max, tek tada sam počeo ulaziti u svijet dopisivanja. No na ekranu koji je izgledao poput običnog digitrona i uz tadašnje skupe SMS-ove, to nije izgledalo kao kod djece danas, koja su neprestano bombardirana porukama, emojijima, stickerima... To je stvar koja jednostavno nije bila prisutna prije 20 ili 30 godina. Kako gdje, ali djeca se i danas, barem u mojem kvartu, na ulici igraju do iznemoglosti ili dok ih roditelji ne potjeraju u kuću, no ta ista djeca danas odrastaju uz ekrane na kojima ih može dočekati cijeli niz raznih oblika online zlostavljanja i pitanje je koliki će utjecaj to imati na brzinu kojom će morati odrasti.
Ni posao ne izgleda isto
Gotovo svaki posao na neki je način prošao kroz promjene zbog mobilnih uređaja. Najjasnije se tu misli na dostupnost, bez obzira na to gledamo li je s dobre ili loše strane. Međutim, današnji mobiteli su vrhunac tehnološkog napretka i pokazuju što cijeli niz raznih grana može napraviti u tako malom izdanju. Upravo zbog toga oni su zamijenili cijeli niz uređaja i omogućili nam da niz poslova i zadatak obavljamo telefonom.
Jedan od prvih službenih telefona bio mi je Sony Ericsson K750i koji izgleda smiješno u odnosu na današnje top modele poput iPhonea Xs ili Huaweija P20 Pro, no i on je tada služio svrsi. Danas pak jednim telefonom s terena možemo napisati tekst, snimiti fotografiju i izmontirati video te sve to odmah objaviti u vrhunskoj kvaliteti. Tu imamo i telefone poput CAT-ova S61 koji je opremljen termalnom kamerom i pretvara se u pravi alat kojeg koriste i spasitelji HGSS-a.
Stvari više ne lete iz novčanika
Razni papirići, podsjetnici, novac, kovanice, fotografije i gomila drugih stvari od naših su novčanika stvarali kaos koji je bilo užasno za vidjeti i još gore za nositi. No bilo je normalno vidjeti debele novčanike, iako možda nisu tada bili puni novca. Razvojem tehnologije i dolaskom pametnih telefona sve te stvari preselile su se u mobitele. Posjetnice i razne napomene za stvari koje moramo obaviti sada nam stoje u kalendaru i nekoj od to-do aplikacija, a i novčanik nam je sve češće digitalan. Nedavno je objavljeno istraživanje koje navodi da su Hrvati u prvih osam mjeseci obavili 90 posto više beskontaktnih transakcija nego u istom razdoblju prošle godine. Uz to stigao nam je i Google Pay koji dodatno olakšava plaćanje mobitelom.
Bilo je puno lakše izgubiti se
Vjerojatno će svatko reći da je danas puno bolje i ljepše kad ideš na put i telefon ti može zamijeniti cijeli pola kofera, a prvenstveno tu mislim na razne putne vodiče i karte. Odlazak u stranu zemlju nekad je uključivao online iščitavanje i zapisivanje različitih lokacija, kupnju vodiča i karte, da bi se na kraju opet posvađali s prijateljima jer smo tri ulice ranije morali skrenuti lijevo, a ne desno. Danas je praktično nemoguće vidjeti nekog da na ulici preklapa kartu grada ili da lista vodič sa znamenitostima koje valja vidjeti. A upravo takve najbolje digitalne savjete, među kojima su i oni za putnike, donosi stranica Novi oblik života.
Sve nam je to u telefonu, Google Maps ili bilo koja druga navigacija mogu nas uživo voditi gradom i reći da izbjegnemo neku rutu zbog gužve, a interaktivni vodiči u raznim aplikacijama otkrit će nam skrivenu tajnu svakog kamena. Osim toga, u telefonima danas nosimo i sve karte za putovanja, rezervacije za hotele, a u novije vrijeme mobiteli postaju i ključevi kojima ulazimo u hotelsku sobu. Iako nam aplikacije omogućuju da razgovaramo na različitim jezicima i snađemo se u stranoj zemlji, istraživanja pokazuju da ih koristi svega 44 posto građana.
Naručivanje prijevoza više nije noćna mora
Kad u novogodišnjoj noći ili nakon nekog glazbenog festivala pokušavaš naručiti taksi, Nemoguća misija Toma Cruisea čini se kao dječja igra. Nikako nisi mogao nazvati i dobiti taksiste, a jedini izbor potom je bio šetnja do najbližeg stajališta taksija. Nije ni danas bajno, što se vidi i kod jutarnjih špica, ali sada u aplikaciji od Ubera možemo naručiti vožnju i znamo tko nam dolazi, kada i u kojem vozilu. A dodatni su bonusi sigurnost, jer vidimo sve važno o osobi koja nas vozi te jednostavnost plaćanja kada ne moramo razmišljati i prebirati po novčaniku dok nam je na pameti jedino krevet.
Kad ste zadnji put prolistali fotoalbum?
Prije pojave digitalnih fotoaparata bili smo iznimno pažljivi s trenucima koje ćemo zabilježiti na filmu koji je imao 24 ili 36 snimaka, a čak i nakon toga morali smo računati na to da film treba razviti što je trajalo. Sve kako bi se na kraju mogli pohvaliti prijateljima nekom proslavom ili putovanjem. Digitalni fotoaparati to su mnogima donekle olakšali, jer smo sada bili prilično slobodni i mogli smo snimati ogroman broj fotografija, no svejedno, fotić je trebalo nositi. Telefoni su pak donijeli pravu revoluciju i svima postali glavni fotoaparat kojim bilježimo praktično sve trenutke, ma koliko nebitni bili te ih dijelimo na raznim mrežama. Naši fotoalbumi sada su na našim profilima i prijateljima je dovoljan samo jedan klik da vide kako ste se proveli.
Isto tako, danas je postalo i nemoguće vidjeti neki koncert na kojem nitko nema telefon uperen prema izvođačima kako bi snimili dio nastupa koji će potom podijeliti na mrežama.