Kao što je to Apple radio sa svojim S modelima telefona, tako je i novi Sonos Beam dorada prethodnog modela u kojem su poboljšanja skrivena ispod 'kože'. Ovih dana isprobali smo drugu generaciju popularnog soundbara koji dolazi u praktično identičnom pakiranju kao i prethodnik koji je predstavljen još 2018. godine. Glavna dizajnerska razlika sada je perforirana mreža koja štiti zvučnike i dizajnerski je u skladu s ostalim modelima.
Ovaj kompaktni soundbar dizajniran je za one koji žele podići zvuk svojih televizora na višu razinu i to bez puno razmišljanja i filozofiranja. Upravo tako i radi. Straga ćete naći samo konektore za LAN, HDMI i struju te tipku za resetiranje, a na gornjem dijelu uređaja su tipke osjetljive na dodir za upravljanje glazbom i mikrofoni. No, prema osobnom korištenju, čini mi se da su mogli i te tipke maknuti jer ih nisam ni jednom koristio. Nakon brzog uparivanja kroz Sonos aplikaciju i spajanja s televizorom, sve se radi preko daljinskog od TV-a ili kroz Sonos/ili streaming servis koji već koristite.
Uz podršku za sve moguće streaming servise, u Sonosovoj aplikaciji naći ćete i mogućnosti da podignete sustav na višu razinu i pretvorite ga u pravi surround jer ga možete upariti sa kompatibilnim Sonos zvčnicima, ili u mom slučaju s Ikeinim zvučnicima/okvirima za sliku koji su postavljeni na zidu baš kao sateliti. Naravno, kao dio multiroom rješenja možete povezati i sve zvučnike kroz kuću.
Glavna razlika u odnosu na prethodnika je više procesorske snage (40 posto) što je Beamu omogućilo Dolby Atmos podršku, a radi se o novijoj surround tehnologiji koja za razliku od klasičnih 5.1 sustava i slanja zvuka na određene kanale, šalje zvuk u 3D prostor na određene koordinate, odnosno vertikalno. Atmos sustav tako može miksati zvuk od sustava sa dva zvučnika, pa sve do kino sustava sa 64 zvučnika. Ovaj sustav, kao i prethodnik, ima središnji visokotonac, 4 srednjetonca, po dva na bokovima i dva sprijeda te 3 pasivna radijatora, za proizvodnju baseva. No za razliku od Sonos Arca, nema zvučničke jedinice koji bi zvuk usmjerili prema stropu, što je bitno u Atmos sustavu. Zbog toga su se oslonili na softverska rješenja kako bi taj dio odradili virtualno. Naravno, nije na razini Sonos Arc sustava, ali zbog toga je i razlika u cijeni. Osobno, ovakav sustav, uparen preko Wi-Fija s dodatnim Symfonisk zvučnicima je ponudio drastično bolji užitak gledanja filmova i slušanja glazbe, od običnog televizora.
Svaki put kad bih pustio neku glazbu kroz Spotify iznenadilo bi me koliko dobrog zvuka pruža ovako maleni sustav. Treba istaknuti da je on visok tek 10 centimetara i dug oko 65. Iako bi netko pomislio da mu drastično nedostaje subwoofer, moju dnevnu sobu od 15 kvadrata ispunio je s dovoljno baseva. Glasovi u filmovima odlično se i jasno čuju, a početna scena potjere u Baby Driveru ili ulazak u crnu rupu iz Interstellara odlični su primjeri onog što može pružiti ovakav mali sustav.
Iako se navodi da ima podršku za glasnovno upravljanje, ono u Hrvatskoj još nije omogućeno, a na kraju treba istaknuti i da Sonosov Beam, iako je mali ne spada među najpovoljnija soundbar rješenja sa cijenom od 3800 kuna.