Čujemo nazive kao što su niskoenergetska gradnja, zelena gradnja, zero-carbon gradnja, pasivna gradnja, gradnja s minimalnim otiskom. Objasnite nam razliku.

Pasivna kuća ili popularno nazvana, jednolitarska troši jednu litru loživog ulja kao energetski ekivalent po metru kvadratnom korisnog prostora, odnosno 15 kWh/m2. Niskoenergetska ili trolitarska troši 3 puta više, oko 45 kWh/m2.
Postoji obvezujući dokument o potrošnji energije u zgradama s ciljem što veće energetske učinkovitosti. U srpnju 2010. godine ta je direktiva unaprijeđena, te je još rigoroznija. Ona donosi novi pojam nearly zero, odnosno gotovo nulto. Svaka zemlja će prema svojim mogućnostima definirati što je to gotovo nulto. Možda će u Austriji pasivna kuća biti standard, dok će kod nas standard biti 25 kWh/m2 godišnje korisnog prostora u sezoni grijanja, a ne 15 kWh/m2 koliko potrošnja u pasivnoj kući. Pasivna sunčana arhitektura se često brka s pojmom pasivne kuće. Pasivna kuća je naziv energetskog standarda kojeg je osmislio fizičar prof. W. Feist. On, kao ni Sokrat, nije bio arhitekt. Pasivna kuća je fenomen fizike koji nastoji spriječiti transmisijske i ventilacijske gubitke. Slikovito je nazvana «termos boca» jer je gotovo 100% zrakonepropusna. To je jako brtvljen prostor gdje i temperatura ljudskog tijela igra određenu ulogu u energetskoj bilansi. Danas to možemo postići kvalitetnim prozorima, materijalima i sl. Porobeton je sjajan u toplinskoj izolaciji, no svejedno treba još nešto toplinske izolacije kako bi se postigao zahtjevan standard pasive.

Kakva je budućnost energetski učinkovite gradnje?

Europa ima vrlo ambiciozan i rigorozan plan 20-20-20, odnosno 20% smanjiti potrošnju energije, 20% smanjiti emisije CO2, 20% udjela iz obnovljivih izvora energije u sveukupnoj energetskoj bilansi do 2020. To je za samo 8 godina. Po pitanju energetske učinkovitosti Europa vodi ispred Amerike i Japana, a mi smo preuzeli obvezu kontrole emisije CO2 i drugih stakleničkih plinova.

Koliko je skuplja i nakon koliko se to može investitoru isplatiti?

Dr. Feist tvrdi da je pasivna kuća skuplja 7 % od standardne, ali u Njemačkoj gdje standardna gradnja podrazumijeva trolitarska kuću. Takva kuća je samo 3 puta lošija od pasivne kuće. Dakle, da bi se od standardne došlo do troliterske, potrebno je u početku investirati 7% više. No, u Hrvatskoj je standard šestlitarska kuća pa je do jednolitarske dalek put. Iz osobnog iskustva mogu tvrditi da je pasivna kuća skuplja od standardne oko 15%.

Što je čini 15% skupljom?

U pravilu se koristi trostruko izo-staklo, koje je skuplje, a i sam način izvedbe povisuje cijenu. Ako nema podruma, temeljenje je trakasto plitko, a postoji i termoizolacija ispod temelja i bočno uz zidove podruma, ovisno o klimi.

Koji je prvi korak investitora koji je zainteresiran graditi niskoenergetsku kuću? Je li to komplicirano?

Prvi korak je uvijek pokucati na vrata stručnjaka, a u slučaju pasivne kuće kao najnaprednijeg oblika gradnje, to je nužno. Stručnjak će postavljati pitanja, za investitora možda neobična, primjerice o tlu ispod površine parcele, kako bi osmislio najbolje arhitektonsko rješenje. Ne moramo na parceli imati vjetrogeneratore, vjetrenjaču. U Hrvatskoj imamo dovoljno sunčeve energije da pokrije potrebu za energijom dizalice topline ili ventilacijskog sustava u pasivnoj kući. Dakle, uređaji poput dizalice topline koji su vrlo brzo isplativi, u startu su ipak skuplji od konvencionalnih elemenata. Ako parcela nije dovoljno osunčana, pronaći će se neko drugo rješenje. Nizozemci imaju samo 42 sunčana dana u godini, a imaju najnapredniju gradnju.

Kome se prosječan investitor koji nije do kraja možda educiran mora prvo obratiti?

Svaki investitor se prvo mora obratiti arhitektu. On ovjerava i dalje koordinira projekte statike, strojarstva i sve druge projekte, te postavlja energetski koncept. Ali to nije samo forma. Ta sinergija inženjera u najnaprednijoj gradnji je najpotrebnija. Trenutno smo na jednoj prekretnici u graditeljstvu, pa nadzorne inženjere i izvođače učimo posebnim radovima.

Koji je upravni postupak? Ima li benefita za one koji se odlučuju na zelenu gradnju?

Ima. Mnoge lokalne uprave, gradovi, županije ne čekaju obavezu novih propisa i zakona. Koprivnica je najbolji primjer u Hrvatskoj gdje investitor ima 100% popusta ukoliko gradi pasivnu kuću. Dakle, nema komunalne naknade. Ukoliko se gradi niskoenergetska kuća, investitor ima 50% popusta na komunalne naknade. Pozitivan primjer je i Samobor. Hvale vrijedan je koprivnički slučaj gradnje dvije stambene zgrade u standardu pasivne gradnje i to u sklopu socijalno poticajne stanogradnje. Time se dokazalo da se i u Hrvatskoj može za 1000 Eura dobiti stan jednolitarske energetske potrošnje.

Koja su Vaša osobna iskustva na takvim projektima? Koliko je takvih projekata realizirano u Hrvatskoj?

Realizirano je 15 pasivinih kuća uključujući i prve stambene zgrade. Prva višestambena pasivna zgrada je izvedena na otoku Krku, ali u programu POS su spomenute zgrade u Koprivnici. Naravno da je nešto novo uvijek izazov kako za arhitekta, tako i za investitora i izvođača, pa i sve one koji su prisutni na hrvatskom tržištu s materijalima, sustavima, opremom i jedva čekaju da se ti novi uređaju negdje plasiraju.

15 pasivnih kuća u Hrvatskoj. Koliko ih, primjerice, ima u Austriji?

Austrija je vodeća u svijetu po broju pasivnih kuća u odnosu na broj stanovnika. Predvidjeli smo da će do kraja 2012. godine biti oko 72.000 pasivnih kuća u Europi, ne samo u EU. I to samo unutar država članica projekta pas net, a to je 9 država uključujući Hrvatsku kao jedinu nečlanicu EU. Govorimo o mnogo više od 100.000 kuća, te više od 30.000 testiranih pasivnih kuća. Testom se dokazuje zrakonepropusnost, a termovizijskim snimanjem se još provjeravaju pukotine kako bi se sanirale. Valja naglasiti da nema niti jedne primjedbe iz niti jedne izvedene pasivne kuće u smislu kakvoće zraka ili bilo kojeg mogućeg problema.

Jeste li čuli za naš projekt gradnje doduše ne pasivne, ali niskoenergetske kuće za obitelj Jelušić?

O tom projektu znam podosta i očekujem da ćemo se kroz projekt još više družiti kako bismo informirali čitatelje 24sata. Napredna gradnja je dio kulture življenja, može se reći da je to tema life-style jer svuda oko nas je problem emisije CO2, globalnog zatopljenja, a najprisutniji je problem vlastitog novčanika. Dakle, kako uštedjeti a pritom postići višu kvalitetu življenja. Gotovo zvuči nemoguće, ali kroz niskoenergetsku ili gotovo nultu gradnju ili plus energetsku gradnju taj san je definitivno budućnost. Sve su brojniji stručni skupovi na koje dolaze i stručnjaci ali i građani.

Jedan takav edukacijski skup upravo organizirate?

Tako je. 5. Dani otvorenih vrata pasivne kuće je višednevna vikend manifestacija koja će se održati od 9-11- studenog na arhitektonskom fakultetu. I ovog puta imamo organizirane stručne obilaske. Vlasnici pasivnih kuća otvaraju vrata, govore posjetiteljima o svom iskustvu. Svake godine postoji sve više gradilišta, a uživo se puno nauči. Prošle godine je bilo više od 300 sudionika iz 7 država i više od 20 izlagača. Sve veći je interes mladih kolega, osjetili su da je to ta budućnost o kojoj se govori. U kurikulumu još uvijek nema dovoljno praktičnog znanja, a tehnološki razvoj to tako brzo donosi.