Rođeni Zagrepčanin i umirovljeni profesor Marko Turina (78) među najvećim je svjetskim kardiokirurzima. Među prvima u svijetu ugradio je umjetno srce izvan grudnog koša, te operirao urođenu srčanu manu novorođenčetu.

Radni vijek proveo je u Sveučilišnoj bolnici u Zurichu, gdje je radio od 1964. godine, a osim u Švicarskoj, znanje i iskustvo brusio je na specijalizacijama diljem Europe i Amerike. Još predaje na Medicinskom fakultetu u Zurichu, a i danas se živo sjeća operacija novorođenčadi sa strojem pluća-srce koji je sam konstruirao 1970. godine, te ugradnje umjetnog srca 19-godišnjem Švicarcu 15. listopada 1998. godine. U to vrijeme, profesor Turina bio je ravnatelj i prvi kirurg kirurškog Centra za bolesti srca i krvnih žila, te predstojnik svih kirurških klinika te bolnice.

- To umjetno srce bilo je dio motora za rakete, a tehnološki je razvijeno u NASA-inom Centru za svemirska istraživanja u Houstonu. Stručno se zvalo ‘NASA DeBakey’ i radilo je na električni pogon uz pomoć baterija.

Ta je crpka izrađena od posebnih materijala, a svojim je radom uz pomoć vlastitih klijetki i pretklijetki izbacivala krv kroz pluća i omogućavala optok krvi po organizmu.

Mladić kojem je srce ugrađeno bio je u jako lošem stanju.

- Bolovao je od neizlječive bolesti srca i jedino je rješenje bilo presađivanje. Bio je gotovo nepokretan. On i roditelji prihvatili su prijedlog, jer im je to bila jedina nada da će preživjeti - prisjeća se Turina. Tijekom jednoipolsatne operacije, mladiću je prirodno srce ostavio na svom mjestu, ali je radilo samo toliko da se podmiruje krvlju.

- Cijelu ulogu srca, onaj naporniji dio pumpanja, usisavanja i izbacivanja krvi obavljalo je umjetno srce, koje je strujne impulse dobivalo iz baterija. Kako je ova crpka konstantnom brzinom radila i izbacivala krv, pitanje je bilo hoće li organizam uopće moći podnijeti taj rad. Ali problema nije bilo, dečko je nakon tjedan dana naučio mijenjati baterije i brzo sam ga pustio kući. Godinu dana poslije transplantirali smo mu novo srce i s njim je danas sve u redu - kaže Turina i dodaje da su umjetna srca danas dovedena do savršenstva. Rado se prisjeća i svoje inovacije, stroja pluća-srce koji je konstruirao 1970. godine i uz pomoć kojeg su uspješno operirali 60 novorođenčadi. Najmlađi pacijent bilo je jednodnevno novorođenče s urođenom srčanom manom.

Umjetno srce pacijent je sam nosio izvan tijela u futroli preko ramena

Crpka teška 92 grama, tzv. srce, ugradilo se u prsni koš. Regulator s dvije baterije ukupne težine oko pola kilograma bilo je izvan tijela i nosilo se u futroli koja se mogla prebaciti preko ramena. Crpka i regulator bili su spojeni elastičnom žicom, a izvana se nisu vidjeli - kaže Turina.