Prošlo je tjedan dana otkako je izašao Horizon Forbidden West, velika PlayStation ekskluziva i nastavak originalnog Horizon Zero Dawna iz 2017. godine. Igra je to u kojoj u ulozi djevojke Aloy mlatite robotske životinje koje su zavladale svijetom, a čovječanstvo ponovno živi u primitivnim plemenima.
Nakon prvih dvadeset sati u Forbidden Westu, najprije možemo reći kako ćemo sa zadovoljstvom u jednom od najljepših otvorenih svjetova provesti još najmanje toliko.
Aloyino lice i tisuću emocija
Prvi pozitivni šok su fenomenalni modeli likova koji su izbrušeni do najsitnijih detalja. Glavnoj junakinji Aloy iz lica smo mogli iščitati ama baš svaku emociju kad je šutjela, bilo da je to radost, ogorčenost, gnjev ili tuga. Ili kombinacija svega, čiju emociju ni ne možemo definirati riječima.
Za jednu visokobudžetnu igru otvorenog svijeta takvo nešto se ionako očekuje, no što kad shvatite da svaki sporedni lik u ovoj igri također ima dušu? Onaj kovač oklopa pokraj kojeg sam u prvoj igri prolazio kao pored kojekakvog duha, sad svojim borama na licu pokazuje umor, ali i veliku zabrinutost za opstanak svog posla, a žao mi ga je i odbiti i ne odraditi neki sporedni zadatak za njega.
Premda se sporedni zadaci nisu previše mijenjali u kreativnosti, ta realistična lica likova koji ih zadaju ono su što me ipak motiviralo da ih riješim. Dio igrača požalio se kako Aloy ima dlačice na ušima, tako da se ultra realistična grafika i dalje neće svidjeti nekim igračima, čije se žene očito redovito depiliraju po ušima. Sve pohvale idu i kostimima u igri koji su dizajnirani do suludih detalja, a jedan takav Aloyin izradile su i studentice zagrebačkog Tekstilno-tehnološkog fakulteta.
Glajderom kroz borbu i prirodnu raskoš
Koliko je Forbidden West življi, toliko je i njegov svijet opasniji. S 43 različitih strojeva i njihovim podvarijantama, glajder koji Aloy ima na raspolaganju često će joj dobro doći u borbi, no najčešće mi ga je bilo užitak iskoristiti dok bih stao na nekom vidikovcu i divio se okolišu ispod, samo kako bih sekundu nakon mogao s guštom odglajdati u to prostranstvo. Definitivno nešto što je prvoj igri nedostajalo, a ovdje liječi dušu.
Gameplayem je Aloy u novom nastavku puno prizemnija, gdje svakom ispaljenom strijelom osjećate 'tupost' kojom se ona zabija (a većinom odbija) u oklop neprijateljskih strojeva. Novi Valor Surge sustav koji akumulirate uzastopno dobrim combo udarcima pomoći će vam da recimo ta strijela ne bude tako tupa, zbog čega ćete nanositi više štete neprijateljima ili pak imati privremeno brzu regeneraciju zdravlja, zbog čega naizgled nepremostivu bitku možete preokrenuti u svoju korist.
U igri smo u nekih dvadesetak sati naletjeli tek na dva sitna buga, gdje bi nekakav predmet u prirodi zapeo na krivom mjestu ili bi model nekog lika izgubio dio sebe. Neki igrači imali su problema s konzistentnošću prikaza, no Guerrila Games u međuvremenu je izbacio zakrpu koja je riješila neke od tih problema.
Forbidden West vrti se dosta glatko na PlayStationu 5, gdje birate dva moda izvođenja - jedan u 60 sličica po sekundi i 2K rezoluciji, dok drugi daje vizualni maksimum s 30 sličica i 4K rezolucijom. Koliko god da mi je teško bilo maknuti ovaj drugi mod, za samo ciljanje i tamanjenje strojeva puno mi je korisnije bilo prebaciti na 60 sličica, gdje je grafika i više nego na pristojnoj razini.
Horizon Forbidden West dostupan je od prošlog petka, a možete ga zaigrati na PlayStationu 4 i PlayStationu 5.