Svoja su iskustva i razmišljanja o školi na daljinu iznijeli i Tamara Šoić, profesor savjetnik u Tehničkoj školi Rijeka, Marija Luković, ravnateljica OŠ Gustava Krkleca u Zagrebu, Nikolina Matovina Hajduk, učiteljica savjetnica u OŠ Pavleka Miškine u Zagrebu, dr. sc. Vedrana Bekavac Šuvar, učiteljica savjetnica u OŠ Zagvozd, te Igor Matijašić, ravnatelj OŠ Milana Langa u Bregani.
- Online škola do 11. svibnja bila je dosta naporna, zamorna i kaotična. Prvih tjedan dana je bilo sve novo i jako zanimljivo, roditelji su bili velika podrška da djeci pokažu kako s internetom. Poslije je počelo osipanje tog entuzijazma jer je djeci nedostajala živa riječ učitelja, meni kao nastavniku je nedostajalo to što nisam mogla vidjeti njihove izraze lica i reakcije, da vidim je li netko razmuo gradivo ili ne - poručila je Nikolina Matovina Hajduk, učiteljica savjetnica u OŠ Pavleka Miškine u Zagrebu.
- Ima onih učenika koji budu odlični samo nakon što ih učitelj pogura. 60 posto učenika je ta neka sredina, i oni su pali u ovakvom radu. Nisu se baš dobro snašli. Učenici mogu pročitati doma gradivo, ali ga nekad ne razumiju i ne znaju ga primijeniti - poručila je te dodala kako smatra da nastava na HRT3 nije dostatna zamjena profesora.
Vedrana Bekavac Šuvar, učiteljica savjetnica u OŠ Zagvozd smatra da nastava na daljinu nije rješenje već nužno dobro koja se dogodila u izvanrednoj situaciji.
- Za sve je ovo nešto novo. Učenima nedostaje socijalni kontakt s učiteljem, živa riječ, kontakt učenik s učenikom. Roditelji su preko noći postali učitelji i to je stresno, bez obzira što učitelji upućuju njih. Učenici ne shvaćaju nastavu na daljinu kao nastavu i svakodnevnu obvezu. Neki roditelji mi kažu da svoju djecu svaki dan trebaju nagovarati da sudjeluju u online nastavi - iskustvo je učiteljice u OŠ Zagvozd.
Zna da je roditeljima jako teško metodički objasniti djetetu neko gradivo, bez obzira ima li on fakultetsko obrazovanje ili ne. Oni nisu pedagozi, poručila je Bekavac Šuvar.
Tamara Šoić, profesor savjetnik u Tehničkoj školi Rijeka, smatra da nemaju svi učenici jednake uvjete za ocjenjivanje jer nitko više ne radi u uvjetima kao nekad.
Kaže kako su se njeni učenici već naviknuli na novi sustav, no da svima nedostaje živa riječ. Spominje kako se probni esej pokazao popriličnim promašajem.
- To je bio loš pritisak na maturante. Taj dodatni stres im nije trebao, ne znam zašto je to ministarstvo forsiralo, to je trebalo organizirati online - kazala je profesorica.
- Zahvalna sam timu u kojem radim, vrlo brzo su se svi snašli, neke upute im nisu bile jasne jer nisu ni nama ravnateljima bilo jasno dane smjernice za red, no evo, snašli smo se nekako svi - poručila je Luković.
- Mislim da su nove donesene mjere već u startu očekivale da će jako malo djece doći u školu, a sada opet nitko ne zna kako se dalje ponašati. Treba napraviti nekakvu analizu kad ovo sve završi cijele ove naše online nastave i 'Škole za život' te zaključiti što je bilo dobro, a što nije, da svi zajedno na jesen imamo koristi od toga.