Da interes za energetski učinkovitu gradnju i stanovanje raste pokazuje velik broj posjetitelja na 6. danima pasivne kuće u Zagrebu u organizaciji prof. Ljubomira Miščevića, dipl.ing.arh. Zainteresirani građani, arhitekti, inženjeri graditeljske i komplementarne struke, izvođači, predstavnici građevinskih tvrtki i banaka su na ovom trodnevnom međunarodnom stručnom skupu prikupili informacije o regulativi vezanoj za energetsku učinkovitost, energetskom certificiranju, zelenoj gradnji i najnovijim trendovima. U sklopu programa, zainteresirani su obišli nekoliko pasivnih i niskoenergetskih kuća na lokacijama u Zagrebu i okolici, a među njima je na rasporedu bila i niskoenergetska kuća obitelji Jelušić.

Porast interesa za energetski učinkovitom gradnjom dobar je pokazatelj smjera u kojem se kreće današnje društvo. Investitori pristupaju projektu izgradnje nakon što su prikupili informacije o dostupnim materijalima i novim tehnologijama, njihovom utjecaju na okoliš, zdravlje i neizostavno, njihov budžet. Dobro informirani, investitori pristupaju ovlaštenom arhitektu koji usklađuje estetske, funkcionalne i energetske zahtjeve investitora s pravilima struke. No, takvi educirani investitori nisu lak zadatak za svakog arhitekta. Jelušići su, primjerice, tek ih trećeg pokušaja pronašli arhitekta koji je o niskoenergetskoj kući znao više od njih. Arhitekt Tomislav Rukavina prihvatio je zadatak izrade projekta za kuću koja će trošiti što je moguće manje energije i tako manje negativno opterećivati okoliš, a da pri tom odgovara njihovom visokom estetskom kriteriju kao i životnim navikama. Premda su bili vrlo odlučni glede energetskog razreda svoje buduće kuće, Jelušići nisu željeli kompromitirati udobnost stanovanja. Poput Jelušića, sve više investitora s kojima se susreće Rukavina, žele komforan i energetski učinkovit dom.

Danas je niskoenergetika trend ali i nužnost, rekao je Rukavina. Sveprisutna je, nije termin koji se spominje samo u gradnji. Investitori su okruženi niskoenergetikom u svakodnevnom životu, reklamiraju se štedljivi aparati, koriste obnovljivi izvori energije, razvija svijest o ekologiji. Zadnjih godina doslovno svatko tko počinje s investicijom gradnje svoje kuće razmišlja o uštedi energije. Većina je investitora dobro educirana, no susrećem i one koji samo žele niskoenergetsku kuću iako ne znaju što to u praksi znači. U prvim razgovorima s budućim investitorima osim o funkciji i estetici buduće kuće, uvijek pokušavam uključiti temu uštede energije, kao jedan od važnih ulaznih podataka za formiranje projektnog zadatka. Uputiti investitora u tematiku niskoenergetike, dati mu informacije, smjernice, ali i slobodu da odluči, po meni je zadatak arhitekta, a ne nasilno nametanje krutih rješenja. Niti jedina kuća koju sam projektirao, a ima potrošnju za grijanje manju od 40 kWh/m2 godišnje, dakle niskoenergetskog standarda, nije imala ista rješenja. Svaka je sadržavala niz različitih kompromisa nauštrb niskoenergetske prakse zbog načina života ili želja investitora. Jednako tako, mnogi su investitori odustali od nekih svojih životnih standarda da bi kuća bila energetski učinkovitija. Osnovno je proračunati i naći optimum koliko se isplati povećanje cijene investicije kako bi se kasnije uštedjelo na energiji, a ne besmisleno gomilati skupe izolacije i strojarsku opremu, bez stvarnog efekta uštede. Kod niskoenergetskog projekta uvijek ima više važnih čimbenika o kojima valja voditi računa. Na primjer, dogodi da se poželjna orijentacija kuće zbog atraktivnih vizura ili okolnih građevina ili nekog drugog realnog životnog razloga, ne poklapa s poželjnom orijentacijom prema stranama svijeta. Izbor vanjskih otvora je uvijek tema gdje se u niskoenergetici mora odvagati između funkcionalnosti, luksuza, estetike i uštede energije. Za neke probleme uštede energije potrebno je imati i radikalniji stav. Terase i balkoni su najbolji primjer za to jer se one najčešće oblače u debele slojeve toplinske izolacije kako bi se spriječili hladni mostovi, što je saniranje posljedice, a ne uzroka problema, jer ih je moguće riješiti tako da se projektiraju kao zasebna konstrukcija koja onda nema utjecaj na fiziku kuće, ili da se uopće ne projektiraju. A ponekad si treba priuštiti i luksuz rastrošnosti. Jedino takvim načinom razmišljanja i projektiranja niskoenergetska kuća može obitelji postati dom.