Prema istraživanju objavljenom u znanstvenom časopisu Science, udaljeni svjetovi mnogo su dinamičniji nego što se mislilo. 

Tako se smatralo da je atmosfera Plutona pretanka da bi se na njegovoj površini mogle događati pojave slične onima u pustinjama na Zemlji. Ali nove spoznaje, utemeljene na fotografijama nastalima u misiji NASA-e New Horizons, pričaju drugačiju priču. 

U fantastičnom putovanju kroz Sunčev sustav, koji je trajao gotovo deset godina, New Horizons je pri brzini od 58.536 km/h snimanjem fotografija prikupljala mnoštvo podataka. Letjelica je pokraj Plutona preletjela u srpnju 2015. godine. Na temelju analize tih fotografija, nastala je studija koja tvrdi da se na Plutonu ipak događaju procesi koji podsjećaju na one kakve imamo na Zemlji. 

Kao zrnca pijeska

Znanstvenici su u studiji objasnili kako je na fotografijama vidljivo da su na predjelu nazvanom Sputnik Planitia otkriveni dijelovi pokriveni nečime što podsjeća na dine. Drugim riječima, postoji materija koja podsjeća na pješčane nanose kakve imamo u pustinjama na Zemlji.  

Smještene su kod zaleđenog planinskog predjela visokog oko pet km. Dine se nalaze na razdaljinama od 0,4  do jednog kilometra, i sastoje se od čestica zaleđenog metana od oko 200-300 mikrometara u promjeru - što je ugrubo veličina pješčanih zrnaca. 

- Ne možemo vidjeti pojedina zrnca, no možemo vidjeti dine i odrediti njezine osnovne parametre, kao i gustoću atmosfere pod kojom su formirane - izjavio je za BBC voditelj studije dr. Matt Telfer sa Sveučilišta u Plymouthu. 

- Možemo izmjeriti osnovne stvari, primjerice na kojim se udaljenostima nalaze i procijeniti brzinu vjetra koje formiraju te nanose. Sve to možemo uračunati u fizički model i iz toga izvesti veličinu zrnaca - objasnio je. 

Preduvjeti za formiranje dina su gustoća atmosfere dovoljna da vjetar može nešto nositi, postojanje suhih čestica i mehanizam koji će omogućiti podizanje tih čestica s tla. Na prvi pogled, Pluton ne zadovoljava ni jedan od tih uvjeta. 

Vjetrovi na Plutonu

No dr. Telfer i njegovi kolege procjenjuju da se dine nalaze na vjetrovitijem dijelu Plutona, gdje vjetar može doseći brzinu od 10 m/sec, što je dovoljno da bi mogao prenositi čestice. 

Vjetar se stvara tako što zrak struji nizbrdo s okolnih planina te kada se smrznuta materija pretvara u plin.

Pluton je patuljasta planeta, najvjerojatnije sastavljena od mješavine stijenja i leda. Temperatura se kreće negdje između -235 i - 210 stupnjeva Celzijusa, a vrijeme potrebno za napravi krug oko Sunca iznosi 247 godina. 

Smatraju da su dine sastavljene od zrnaca metana i možda dušika, te da rezerve dušika postoje u nataloženim planinama. U pogledu procesa koji podižu zrnaca s tla, autori studije pretpostavljaju da je glavni razlog zatopljenje koje stiže od udaljenog Sunca i podiže temperaturu iznad -230 stupnjeva, odnosno točke ledišta dušika.

Dr. Telfer kaže da ova analiza daje novi uvid i mijenja dosadašnje viđenje Plutona. 

- Stvarno je uzbudljivo samo promatrati taj svijet i prepoznati na njemu da nije samo zaleđena grudica u udaljenom dijelu Sunčeva sustava nego da vidimo dinamiku svijeta koji se mijenja, koji se nastavlja formirati - izjavio je. 

Pluton je sada u društvu Zemlje, Marsa i Venere te Saturnovog mjeseca Titana i kometa 67P za koje je potvrđeno da se na njihovim površinama formiraju dine. 

Prof.  astronomije Monica Grady sa Otvorenog sveučilišta u Velikoj Britaniji komentirala je za BBC da otkriće otvara pitanja postoje li dine i na svjetovima u drugim zvjezdanim sustavima.

- Ovakve stvari te navedu da shvatiš kako treba biti otvorenog uma, jer se poznate pojave mogu formirati na drugim planetima na svoj vlastiti način - kazala je. 

- Navede te na razmišljanje o tome što se nalazi izvan Sunčevog sustava, jer njihove površine u ovom trenutku ne možemo vidjeti. No jednog dana ćemo ih moći vidjeti i vjerojatno ćemo viđati slične stvari - vidjet ćemo dine koje će nas podsjećati na dine na Plutonu ili na dine na Zemlji, samo što su se formirale na drugačije načine - zaključuje Grady.