Misteriji Stonehengea i kristalnih lubanja intrigiraju maštu mnogih, no postoje i drugi manje poznati fenomeni koji potječu iz drevnih vremena. Daleko u planinama Laosa, na visoravni Xieng Khouang, nalazi se impresivno arheološko nalazište poznato kao Ravnica urni. Tisuće kamenih urni, od malenih do velikih teških 14 tona, stare su otprilike 2000 godina. Znanstvenici još nisu sigurni tko ih je izradio i zašto. Prema lokalnim legendama, goleme urne načinili su divovi, koji su nekoć živjeli u tom području. Njihovu izradu naručio je drevni kralj divova Khun Cheung, koji je pobjedu u bitki želio proslaviti velikom pijankom, pa je urne napunio golemim količinama rižina vina. 

No činjenice bi mogle biti još neobičnije od legendi. Neki znanstvenici smatraju kako su te urne “posude za destiliranje mrtvih”. U Tajlandu, Kambodži i Laosu trupla su stavljali u urne, gdje su se polagano raspadala i tako prelazila “iz materijalnog u duhovni svijet”. Nakon toga bi ih izvadili, kremirali i ponovno zakopali. Prema drugoj teoriji, urne su služile za skupljanje kišnice kako bi putnici u karavanama uvijek imali vodu, a kišnica se u urnama mogla prokuhati. 

No kamenje krije i druge tajne. U nekim stijenama pronađeni su otisci šapa dinosaura. Nakon što bi životinja ostavila trag u pijesku ili blatu, na njega su se nataložili tvrđi materijali, a trag je zadržao oblik. No u Teksasu se u istom geološkom sloju nalaze otisci ljudi i dinosaura. Dok neki smatraju kako je to dokaz da je Kamenko vodio Dina u šetnju, paleontolozi tvrde da je riječ o najobičnijoj prijevari.

Zbog bombi ne mogu istraživati urne

Golemo kamenje možda je stara verzija cementa. U južnoj Aziji od davnina su izrađivali urne od mješavine gline, pijeska, šećera i životinjskih proizvoda da izgledaju kao od kamena. Istinu je teško otkriti jer je Ravnica urni prepuna bombi preostalih iz 2. svj. rata.

Nikad nisu bili ondje, a svega se sjećaju

Posjetite li po prvi put neki stari dvorac, a osjećate se da ste već bili ondje, niste jedini. Većina ljudi iskusi fenomen hiperpercepcije barem jedanput u životu. No, nije riječ o osjećaju deja vua koji traje tek djelić sekunde. Osjećaj hiperpercepcije traje dulje i postaje sve snažniji, a ljudi se pritom “prisjećaju” detalja koje nikako ne bi mogli znati. Turistički vodiči već su navikli na pitanja poput “zar taj pod nije bio popločan?”. Nakon što potvrde da je doista bilo tako i pitaju posjetitelje kako to znaju, oni im ne mogu objasniti, tvrdeći da im se “čini kako se toga sjećaju”.

To se događa i prilično racionalnim ljudima koji ne vjeruju u prošle živote ili druge nadnaravne pojave. Iako je fenomen hiperpercepcije prilično čest, a u nekim slučejevima može djelovati i vrlo uznemirujuće, o njemu je napisano malo ozbiljnih znanstvenih radova i još uvijek se ne zna zašto nastaje.

Sjena smrti ili optička iluzija?

Fenomen u kojem ljudi krajičkom oka vide obrise bića u kapuljačama ili slične likove koje nestaju u trenu prvi je opisao njemački alkemičar Jakob Bohme u 16. stoljeću i nazvao ga “flimmern geist” (trepereći duh). Ljudi bi se znali jako uplašiti misleći da su vidjeli samu smrt koja je došla po njih.

Žive žabe zatočene u komadu ugljena

Zabilježeno je nekoliko slučajeva da bi ljudi razbili komad ugljena i u njemu pronašli živu žabu. Te životinje mogu spavati “zimskim snom” u blatu.

Svjetla is Hessdalena i dalje zbunju znanstvenike

Iznad Norveškog grada Hessdalena još se od 40-tih godina prošlog stoljeća javljaju neobična svjetla. Ponekad ih se moglo vidjeti i 20 puta u na tjedan. Jedno od tumačenja kaže da je riječ o kuglama plina koje su se zapalile u zraku, no ne zna se zašto se pojavljuju baš ondje.

Infrazvuk izaziva osjećaj nadnaravne jeze

Infrazvuk, frekvencije koje ljudsko uho ne čuje, često je povezan s prirodnim fenomenima poput erupcija i potresa. Možda ih zato životinje mogu “osjetiti”.

Kod ljudi izloženih infrazvuku javlja se osjećaj straha, nadnaravne jeze, potištenosti i tjeskobe, što bi moglo objasniti paranormalne fenomene poput viđenja duhova.

Timeslip: posjetitelji iz prošlih i budućih vremena

Prema nekim teorijama, vrijeme nije stabilno nego ga ljudi samo doživljavaju takvim. Tako nešto iz prošlosti može kliznuti u budućnost i obratno. U engleskom za to postoji i posebna riječ: “timeslip”. Mnogi su ljudi tvrdili da su vidjeli, npr. stare avione na mjestu nekadašnjih aerodroma. Postoje i fotografije takvih fenomena, no uglavnom je riječ o montažama.