Japanski znanstvenici proučavali su ponašanje majke čimpanze prema hendikepiranom mladunčetu i ustanovili da posebna briga koju mu je poklanjala da preživi nije oblik socijalnog ponašanja koji se razvio tek pojavom čovjeka. 

Znanstvenici sveučilišta u Kyotu analizirali su dvije godine ponašanje skupine čimpanza prema ženskom mladunčetu s teškim hendikepom, koje je svijet ugledalo 2011. godine u nacionalnom parku Mahale u Tanzaniji.

- Mladunče je pokazivalo simptome nalik Downovu sindromu (trisomija 21)- navodi se u studiji objavljenoj u časopisu "Primates".

- Briga kojom je majka nastojala nadoknaditi hendikep svog mladunčeta, a u čemu je pomagala i njezina sestra, vjerojatno je pomogla da mladunče preživi 23 mjeseca u prirodi - navode znanstvenici. 

Poslije su znanstvenici izgubili trag mladunčetu i pretpostavljaju da je uginulo. 

Majka i sestra podržavale su mladunče tijekom sisanja, rekao je profesor Michio Nakamura i objasnio da se "normalno beba čimpanze sama uhvati za majku, no hendikepirano mladunče nije imalo dovoljno čvrste noge da bi to moglo moglo činiti", kaže Nakamura. 

Osim toga, majka nije dopuštala nečlanovima porodice da se bave malom majmunicom, a što nije slučaj s drugom, zdravom mladunčadi.

Znanstvenici su također uočili da ostali primati u skupini "nisu pokazivali ni odbojnost ni strah" prema hendikepiranoj bebi. 

Prvi put su takve interakcije "promatrane u divljini", rekao je znanstvenik i ocijenio da studija "donosi nove pokazatelje" o razvoju socijalnih veza.

- Dosad se smatralo da se sposobnost posebne brige za hendikepirane razvila tek s pojavom ljudske vrste - navodi se u studiji.