Ovaj osjećaj se ne može opisati riječima. Svaki puta kad čovjek riješi neki problem je zadovoljan te sam zato i ja to radila upravo radi tog osjećaja. Ljude inspirira različite stvari, ali meni je motiv bio da moje otkriće bude korisno nekome, i to prije, a ne kasnije, započela je Sanja Josef Golubić, poslijedoktorand zagrebačkog PMF-a na fizičkom odsjeku. 

Njezino ime već nekoliko dana odzvanja u svim svjetskim medijima uključujući i ugledni znanstveni časopis Human Brain Mapping.
Otkriće koje bi moglo mnoge živote spasiti je biomarker koji prije prvih simptoma detektira Alzheimer. Ono što ljudi ne znaju je da se prvi simptomi pojavljuju tek oko 25 godina nakon dolaska bolesti, kad je već prekasno da se nekome pomogne. Sanja naglašava kako ništa od ovoga ne bi bilo moguće bez njezine mentorice s PMF-a, doktorice Salme Supek.

- U Hrvatskoj nema ono što je nama potrebno za ovo otkriće. Nemamo laboratorij ni magnetoencefalograf ili MEG uređaj, bez kojega ne bi postojali podaci na temelju kojih sam ja došla do otkrića. Zahvaljujući mojoj mentorici, koja je surađivala s kolegama u Novom Meksiku, dobili smo njihova MEG mjerenja – objašnjava Sanja.

Njezin primarni zadatak je bio naći razliku u procesiranju zvučnih podražaja između zdravih starijih ispitanika i onih simptomatskih. Nakon godinu dana računanja ispostavilo se kako njihova teorija “ne drži vodu”, ali Sanja ni u jednom trenutku nije namjeravala odustati.

- Radila sam na snimkama i izračunima. Išla sam gledati svaku od tisuću milisekundi snimke, za svaki od 306 senzora s kojima su snimane te MEG snimke. Našla sam da kod zdravih ljudi u prvih 100 milisekundi postoji aktivnost u čeonom režnju, a kod oboljelih ne - objašnjava Sanja. Kad je podijelila ovo otkriće sa svojim kolegama, gotovo svi su je ismijali, ali to je nije pokolebalo. Samo ju je natjeralo da postane još upornija.

- Nastavila sam istraživati i shvatila ono što su zanemarili, a to je da se u tih prvih 100 milisekunda aktivira jedan izvor za kojim su ljudi tragali 30 godina. Naime, proces ‘gatinga’omogućuje mozgu da informaciju koja dođe do njega nekoliko puta počne zanemarivati dok se nova informacija u mozgu povećava. Dugo se vjerovalo kako postoje samo dva izvora u mozgu u kojima se taj proces odvija. Nakon što je 1984. godine dokazano kako postoji i treći izvor, traganje nije prestalo sve dok ga 30 godina kasnije nisam ja pronašla – s ponosom u glasu objašnjava Sanja.

Osim što se radi njezina otkrića sad može pronaći lijek i uzrok za ovu bolest, može se doći i do objašnjenja kako ljudi pamte. Sanja se u fiziku zaljubila u srednjoj škola i već tad je znala što će studirati. Dok su drugi čitali romane, ona je rješavala matematičke zadatke. Velika želja joj je nastaviti kliničko ispitivanje te sudjelovati u razvijanju ovog otkrića.

Nažalost, u Hrvatskoj za to nema uvjeta.

- Da imam laboratorij i svoju grupu, dio bih istraživanja posvetila i za lijek, ali nemam sredstava ni svoj laboratorij, tako da ne mogu. Nadam se da će ga otkriti, pa makar to bio i netko drugi, jer ovo sam radila kako bi se pomoglo nekome. Žao mi je jedino što mi propuštamo ovakve prilike – za kraj je zaključila Sanja.