Nijemac Werner Franz bio je 14-godišnji dječak koji je radio kao poslužitelj na njemačkom cepelinu Hindenburg koji se srušio u New Jerseyju 6. svibnja 1937. godine.
On je preživio i doživio 93. godine. No tragediju tog zračnog borda nije preživjelo 36 ljudi.
Naime, tridesetih godina prošlog stoljeća izgledalo je kao da će cepelini biti budućnost komercijalnih letova, a jedan od zračnih brodova koji su spajali Europu i Ameriku bio je Hindenburg.
Eksplodirao je na današnji dan 1937. godine, dok se pokušavao usidriti u američkom Lakehurstu. Sve što je ovo tehnološko čudo predstavljalo, u manje od minute je nestalo u plamenoj buktinji u kojoj je poginulo 36 ljudi, ali čudom 62 putnika i članova posade je preživjelo. Na posljednjem letu Hindenburg je poletio iz Frankfurta i za tri dana prešao je cijeli Atlantski ocean.
Najveći i najluksuzniji
Prije Hindenburga cepelini su prevezli tisuće putnika, a u više od 2000 letova tijekom 30-ak godina nije bilo niti jedne ozljede. Do kraja 1936. godine, Hindenburg je već 34 puta i prevezao je 3500 ljudi, ali i tone tereta i pošte te se činilo kako je prva uspješna godina pokazala da je stigla revolucija u prekooceanskim letovima.
No, tragedija najluksuznije nebeske krstarice je donijela gubitak povjerenja ljudi i označila kraj njihove ere.
Stravičnu nesreću Hindenburga snimili su brojni fotoreporteri, a radijski izvještaji i danas zvuče šokantno.
Hindenburg je bio najveći zračni brod, dugačak čak 245 metara i volumena 200 tisuća kubnih metara. Preko Atlantika je mogao letjeti maksimalnom brzinom od 135 km/h, a pogonila su ga četiri dizelska motora od 1200 KS.
Sagradila ga je kompanija Zeppelin, koju je osnovao njemački grof Ferdinand von Zeppelin. Dobio je ime po feldmaršalu Paulu von Hindenburgu, junaku iz Prvog svjetskog rata i njemačkom predsjedniku od 1925. do dolaska Hitlera na vlast.
Putovanje od Europe do SAD-a koje bi brodom trajalo pet do šest dana, cepelinom se skratilo na samo dva i pol dana ugodne zračne vožnje. Ova luksuzna zračna krstarica koja je letjela iz Frankfurta imala je bar, posebnu kabinu za pušače, kabine za putnike, a kako bi brod lakše poletio namještaj je bio dizajniran da bude što lakši. Kreveti su bili aluminijski, a čak je i klavir bio od aluminija.
Misterij eksplozije
Nijemci su morali kod Hindenburga koristiti lako zapaljivi vodik jer su SAD blokirale izvoz helija, a vodik u spoju sa zrakom postaje eksplozivna smjesa za koju je potrebna električna iskra. A prije šest godina stručnjaci su objavili kako je ta iskra došla od statičkog elektriciteta jer je zračni brod ranije uletio u grmljavinsko nevrijeme. Cepelin je nabijen zbog oluje, a zbog slomljene žice vodik je dospio u ventilacijski odvod. Kad su ljudi na tlu preuzeli konope Hindenburga, uzrokovali su iskrenje te je na repu buknuo požar. No, teoretičari zavjere imali su i svoje teorije kako je brod zapaljen kao čin sabotaže protiv nacističke Njemačke.
Njemačka je tada bila pod vlašću Hitlera i već je marširala prema ratu. Tako je i Hindenburg korišten kao simbol njemačke moći te je nosio ogromne svastike. Tijekom otvorenja Olimpijskih igara u Berlinu je letio iznad stadiona, a brod je bio i na nekoliko propagandnih letova po Njemačkoj.