Teorije zavjere oduvijek su zanimale i fascinirale ljude. Sigurno ste čuli nekoliko verzija o ubojstvu Kennedyja, da je slijetanje na Mjesec izrežirano u studiju ili da je Elvis živ, a Hitler nije umro 1945. u berlinskom bunkeru.  Za vas smo izdvojili najpoznatije i najzanimljivije teorije zavjere koji su teoretičari razradili u detalje tako da ćete posumnjati u ono u što ste do sada vjerovali. Svaki drugi dan objavit ćemo po jednu priču u specijalu - Teorije zavjere.

Ovo je mali korak za čovjeka, ali veliki skok za čovječanstvo, rekao je Neil Armstrong 1969. godine dok je stupio kao prvi čovjek na površinu Mjeseca. Uz njega je na misiji Apollo 11 po površini Mjeseca hodao i Buzz Aldrin. Nakon njih dvojice, u sljedeće tri godine, još je desetero ljudi hodalo površinom Zemljina satelita.

No, od emitiranja prvog slijetanja javile su se brojne teorije kako je sve lažirano te da ljudi nikad nisu sletjeli na Mjesec. Isti su raspravljali o svakoj fotografiji i videu te tražili nedosljednosti u svakom detalju. Upravo je slijetanje na Mjesec, sudeći po predanosti onih koji tvrde da je sve lažirano, jedna od najsnažnijih teorija zavjere, koja stoji uz bok ubojstvu američkog predsjednika Johna F. Kennedyja. 

Oni koji vjeruju u teoriju da je put na Mjesec lažiran najčešće tvrde kako je NASA snimila niz slijetanja na Mjesec u studiju i to korištenjem rekvizita, astronautskih kostima i sofisticirane rasvjete. Također često se tvrdi i da u hladnoratovsko vrijeme SAD nisu imale dovoljno novca da pošalju astronaute na Mjesec te da je lažiranje svega bilo jeftinije. A ako bi to dovoljno uvjerljivo odradili, Sovjetima bi poslali poruku da imaju bolju tehnologiju. Ali, Sovjeti su imali dovoljno stručne ljude i kvalitetnu opremu da znaju jesu li sve snimke lažirane i je li netko na Mjesecu i nisu upozorili da je slijetanje lažno.

No, tolike "otkrivene" greške i propusti navodnog studijskog snimanja slijetanja na Mjesec postavljaju i drugo pitanje: Zar je NASA puna toliko nesposobnih ljudi da su snimili slijetanje na Mjesec i onda nakon toliko potrošenog novca pustili van snimku punu propusta i nelogičnosti?

Uz 12 astronauta koji su hodali po Mjesecu, njih šestoricu koji su ih pratili u letjelicama te još šestoricu koji su orbitirali oko Mjeseca, na Apollo projektu je radilo i više od 400.000 ljudi. Da bi cijela zavjera uspjela, svi bi oni morali o svemu šutjeti.

Neki od najpopularnijih argumenata zagovornika priče o lažiranom slijetanju su:

Na slikama s Mjeseca nigdje se ne vide zvijezde

Ovo je detalj koji teoretičari zavjere često koriste i navode u prilog svojoj tezi. Nigdje nema zvijezda i sve iza astronauta izgleda kao veliko crnilo. Postavljaju pitanja Pa zar se ne bi trebali vidjeti milijuni zvijezda, ako Mjesec nema atmosfere? Često kao argument za crnilo navode da bi NASA teško mogla mapirati položaj svake zvijezde te da su namjerno ostavili crnu pozadinu, a kao ispriku ponudili lošu kvalitetu fotografija koja ih je isprala. 

No, ovaj argument pobija priroda fotografije. Svjetlost koja dolazi od Sunca prejaka je da bi kamera snimila svjetlost zvijezda u daljini, a i sami bi da ste na Mjesecu teško vidjeli baš puno zvijezda. Svjetlosno zagađenje je razlog i zbog kojeg u gradovima teško vidimo zvijezde. U videu koji smo objavili prošle godine, filmaš SG Collins također dodatno objašnjava razlog zbog kojeg fotografije izgledaju tako te kaže jednostavno da je kamera bila postavljena za dnevno snimanje. Isto tako, na ovoj fotografiji možete vidjeti kako Zemlja izgleda kada se s Mjeseca žele fotografirati zvijezde.

Odakle na Mjesecu stijena sa slovom C?

Na jednoj od fotografija s Mjeseca vidi se i stijena na kojoj izgleda kao da je napisano slovo C. Teoretičari zavjere mogu to uzeti u prilog svojim teorijama te tvrditi da se radi o kulisi koja je ostala krivo okrenuta te se oznaka vidi i na kameri. Slovo izgleda i prilično pravilno, pa ne priznaju objašnjenje da bi se moglo raditi o prirodnoj pojavi. 

NASA je davala objašnjenja kako bi se moglo raditi o dlačici ili nečemu što je upalo tijekom razvijanja filma, ali i moguće je da se radi o podvali gdje je netko na originalnu fotografiju dodao slovo. Također slovo C se ne vidi na originalnim fotografijama.

Kako to da su sjene na Mjesecu različitih duljina?

Na Mjesecu je Sunce jedini jaki izvor svjetlosti i bilo bi logično da su sve sjene paralelne, no zašto na slikama s Mjeseca vidimo da neke sjene padaju u različitim pravcima, pitaju se brojni zagovornici teorije o lažiranoj misiji. Stoga zaključuju kako to mora značiti da je oko astronauta bilo više izvora svjetla. Što bi značilo da na tom setu i nakon što su sve snimili nisu primijetili te nedosljednosti. 

Znanstvenici su to obrazlagali time što su snimke nastale na neravnom terenu te da je normalno da imamo različite sjene. Da je video sniman pod reflektorima, tada bi imali i više sjena, što bi izgledalo otprilike kao u video objašnjenju filmaša S.G. Collinsa.

Zastava na Mjesecu se vijori

Astronauti Armstrong i Aldrin mogu se vidjeti na snimkama slijetanja na Mjesec kako postavljaju američku zastavu. No, ona na videu izgleda kao da vijori, što nije moguće ako nema atmosfere i zraka koji bi zastavu držao uspravnom. 

Teoriju o zastavi bezbroj puta su osporili brojni stručnjaci. NASA je objasnila da je zastava bila spremljena u tubi te da je efekt vijorenja nastao kad su je izvukli. Uz to, kad su je i postavljali, astronauti su sami zatresli zastavu. Ona je i posebno konstruirana za Mjesec, a kroz gornji dio prolazi žica kako bi izgledalo kao da je nosi vjetar. Bez toga bi jednostavno pala kao i svaka druga zastava na danu bez povjetarca. 

Astronauti su skakutali povezani žicama i sve je bilo pušteno usporeno

Neki su uvjeravali da su astronaute snimili kako skakuću u studiju dok su bili na tankim žicama, a da je NASA usporila video kako bi se dobio dojam da skaču kroz vakuum. Čak je bilo i slučajeva da su ljudi pokušavali ponoviti slične snimke. 

Znanstvenici imaju i svoj odgovor, a skriva se u prašini. Da su snimili video na Zemlji prašina bi se skupila u oblak, a ne pala odmah na tlo. Da su ovaj dio išli lažirati, cijeli studio bi trebao biti u vakuumu, što bi i danas bilo teško za izvesti. Usporena snimka također bi bila iznimno težak zadatak za izvesti, osobito zbog problema filma i tadašnjih dostupnih tehnologija za obradu videa, a više o tome možete pogledati u članku >>> Pogledajte zašto slijetanje na Mjesec nije moglo biti lažirano

Gdje je udarni krater?

Da je NASA na Mjesec uistinu sletjela modulom, oko njega bi trebao biti kružni krater kao trag, no na fotografijama ga se ne vidi, već izgleda kao da je modul nježno postavljen. Kako je Mjesec pun sitne prašine, bar bi i ona trebala ostaviti neki trag. 

I ova teorija zavjere ima nekoliko objašnjenja. Krater se ne bi trebao ni očekivati jer je potrebno puno manje potiska za slijetanje, nego što bi to bilo na Zemlji. Modul više nije snažno usporavao, tako da je motor trebao podržati samo težinu modula, koja je bila još manja zbog gravitacije Mjeseca. Kratera nema i zbog toga što je Mjesec stijena.

Van Allenovi pojasevi zračenja

Na putu do Mjeseca astronauti su morali proći kroz Van Allenove pojaseve zračenja koji sadrže energetski nabijene čestice koje okružuju Zemlju, a drži ih magnetsko polje Zemlje. Imamo unutarnje i vanjske i uvijek su na istom mjestu. Astronauti u misijama Apollo prvi su ljudi koji su kroz taj pojas prošli, a teoretičari zavjere kažu da je to zračenje toliko jako da bi ih ubilo. 

No, letjelica je kroz unutarnji prošla za nekoliko minuta, a vanjski su prošli za sat i pol te su astronauti bili zaštićeni aluminijskom oplatom. Sama putanja odabrana je kako bi se smanjio utjecaj zračenja. Vezano uz ovo zračenje je teorija da bi se filmske vrpce uništile, no sav materijal je bio u metalnim spremnicima koji je štitio vrpce.

NASA je koristila iste pozadine na različitim fotografijama

Fotografije iz misije Apollo 15 izgledaju kao da imaju identičnu pozadinu, iako NASA navodi da su ih snimili u razmaku od više kilometara, a teoretičari lako bi povjerovali da je NASA jednostavno koristila istu kulisu za različite scene. No, objašnjenje bi moglo biti i da pozadina nije identična već slična. Ono što izgleda kao dva brda u blizini u biti su planine udaljene kilometrima. Na Zemlji će nam takvi predmeti biti slabije vidljivi, no na Mjesecu nema atmosfere ili izmaglice koja bi zaklonila udaljene objekte. Zbog toga će izgledati čisto i blizu, a nedostaju nam i dodatni faktori, poput stabala, koji pomažu u određivanju udaljenosti. 

Kako su se oznake pojavile iza predmeta?

Astronauti su tijekom fotografiranja na svojim fotoaparatima imali križne oznake koje su im pomagale u preciznijem fotografiranju, no one se zbog toga vide na fotografijama. No, očito je kako su na nekim fotografijama te oznake iza predmeta koji se snimaju, što je teoretičare zavjere nagnalo da vjeruju kako su fotografije bile obrađivane. Kažu kako je moguće da je NASA preko stvarnih fotografija Mjeseca ubacivala ljudske predmete i opremu. No, zar ne bi bilo logičnije da tada uopće nemaju te oznake i izbjegnu sumnju? Dodatno pojašnjenje je u tome što se na originalima ove oznake vide ispravno, a iza predmeta se pojavljuju samo na skeniranim fotografijama i kopijama, a na nekim fotografijama oznake su čudno rotirane zbog toga što su fotografije rotirane. 

Teoretičarima zavjere sumnjiva je i visoka kvaliteta fotografija, no stvar je u tome da su astronauti snimili ogroman broj fotografija, a objavljene su samo najbolje koje su snimili Hasselblad 500 EL kamerama s Carl Zeiss optikom. Astronauti su snimali i velik broj fotografija zbog stereo snimanja ili panoramskih fotografija. 

Dodatni sumnjivi element fotografija je i taj što na nekima izgleda kao da su ispod reflektora, no površina Mjeseca drukčije reflektira svjetlost, a i svjetlo koje se reflektira s astronauta koji snima prema sjeni može stvoriti efekt sličan reflektoru. Neke od popularnih fotografija s Mjeseca bile su kopije visokog kontrasta.

Stanley Kubrick teorija

Uz teorije zavjere o slijetanju na Mjesec veže se i priča da je američka vlada angažirala poznatog redatelja Stanleyja Kubricka da im pomogne lažirati prva tri slijetanja. Ova teorija ima dvije verzije. Po jednoj su Kubricku pristupili 1968. dok je film 2001: Odiseja u svemiru bio u post-produkciji te da je NASA bila zapanjena efektima u filmu, dok je po drugoj priči Kubrick angažiran prije toga te da je slavni film bio probni prikaz za sama slijetanja. Kao dokaz tomu navode i scene iz Isijavanja. Tako se izvlače sličnosti iz uzorka saga s lansirnom rampom, a dječak Danny u filmu ima i majicu na kojoj piše Apollo 11. Dodatni dokaz je i broj hotelske sobe '237', koji je u knjizi 217. Ovdje je odabran 237 što predstavlja udaljenost do Mjeseca (237.000 milja). Za održivost ove teorije zasluge bi mogao uzeti lažni dokumentarac Tamna strana Mjeseca, ali i lažni članak koji je bio objavljen kao šala.