Ako ne bude brzih prodaja, Hajduk u Dominiku Prpiću i Luki Vuškoviću ima stoperski par koji može narednih pet godina nositi igru prve momčadi i nakon toga otići za veliki novac u veliki klub, kazao je nekadašnji stoper i kapetan Hajduka Hrvoje Vejić (45).
I nije Vejić usamljen u ovakvim procjenama, isto će vam ponoviti i seniori Hajduka u neslužbenim razgovorima, pogotovo o Prpiću (18) koji već neko vrijeme trenira s njima.
- Mali je čudo, on već sada može igrati seniorski nogomet na visokoj razini - ponavljaju redom, a da je tome tako potvrda je stigla na zadnjoj utakmici protiv Šibenika, na kojoj je Dominika trener Leko gurnuo u postavu od prve minute, a on mu je uzvratio tako što je bio jedan od najboljih na terenu.
- Vrlo teška utakmica, teško vrijeme, težak teren. Šibenik je došao s motivom. Želio bih se zahvaliti treneru, njegovom stožeru, svim trenerima u Akademiji koji su me vodili i usmjeravali me. Ovu bih pobjedu posvetio rođaku koji je preminuo prije dva dana. Bio je veliki navijač Hajduka - rekao je nakon utakmice Prpić.
Od njemu bliskih osoba saznali smo kako se rođak zvao Antonio, živio je u Dubrovniku i bio veliki navijač Hajduka, često je išao na utakmice.
- Zadnji put čuli su se za novu godinu, Antonio je Dominiku zaželio sve najbolje, da što prije postane standardan i da Hajduk postane prvak već ove sezone - otkrio nam je Dominikov otac Robert.
Dominikova priča je jako zanimljiva, rođen je u Zagrebu, a i igrao je za Zagreb, s osnovnom školom Dr. Ivan Merz bio je prvak Hrvatske u futsalu. Kasnije je prešao u Lokomotivu gdje su ga snimili skauti Hajduka i već s 13 godina se preselio na Poljud. I to doslovno...
- Bila je to teška odluka za cijelu obitelj, pogotovo za mamu Tanju i sestru Doroteu. Imao je 13 godina i išao u sedmi razred, ali on je odmah rekao da želi iskoristiti priliku koja mu se pruža, i mi smo to prihvatili. Odluka je bila njegova... Isprva je živio na stadionu, gotovo dvije godine do polaska u srednju školu, radio je naporno i odricao se. Zahvalni smo svima u klubu koji su vodili računa o njemu, kao i razredniku Bakiću i profesorima u školi u Spinutu koju je pohađao. Nije bilo lako, često smo dolazili u Split, komunicirali telefonom koliko je to bilo moguće...
Dominik je brzo napredovao, stariji pioniri, kadeti i onda ga je Marijan Budimir preuzeo od Mislava Karoglana u juniore u momčad s dvije godine starijima i postao je standardan. Juniori su osvojili naslov prvaka, igrali Ligu prvaka...
- Ljetos je za nagradu pozvan na pripreme kod trenera Dambrauskasa, pokazao je da se može nositi sa seniorima, kasnije je redovito bio i kod trenera Karoglana, i sada kod Leke... On vam je oduvijek bio radnik, od malih nogu je radio dodatno s trenerom Goranom Ostojićem.
Otkrio nam je tata Robert i kako Dominik osim Hajduka navija za Real, obožavao je Ronalda, ali idola nema. U mladosti je učio svirati violinu, a onda je otkrio gitaru i zaljubio se u glazbu...
- Učitelji i nastavnici u osnovnoj školi poticali su djecu koja imaju smisla za glazbu i on se tu našao. Čak je sa školskim bendom nastupio i u programu HTV-a, u Bogovićevoj u Zagrebu su svirali... Ponekad i ja zasviram s njim, imamo sličan ukus, volimo rock, novi val, uglavnom hrvatske bendove Azru, Prljavo kazalište, Film, Haustor... Ali sve teže ga je nagovoriti na svirku, voli gitaru, ali nogomet je njemu svetinja... - kaže tata Robert, a mi bismo dodali da je po tome sličan Slavenu Biliću.
I on je bio stoper Hajduka, i on je svirao gitaru...
Iako se pojavila informacija kako je brigu o Dominikovoj karijeri preuzela agencija slavnog Francesca Tottija, taj dogovor nikad nije realiziran.
- Bilo je kontakata, ali sve je ostalo na tome, ne znam iz kojeg razloga. Za sada brigu o Dominikovoj karijeri vodimo sami, odnosno, više supruga nego ja jer je ona poslovna žena, a i kao majka pristupa tome s puno više emocija. Vidjet ćemo, nema potrebe žuriti, koliki su talenti dospjeli na naslovnice pa su se izgubili. Nama je cilj da Dominik igra i razvija se u miru, bez euforije, a dokud će ga to dovesti to ćemo vidjeti. Sve je na njemu, a nama je najvažnije da je on sretan - zaključio je Robert Prpić.