Dan uoči utakmice na Marakani uzeo sam neke srpske novine, pogledao sastav i vidim da u napadu igra - Zdenko! ‘Koji Zdenko’, pomislih, prisjetio se kroz smijeh Eduardo.

Hrvatska mlada reprezentacija u studenom 2005. igrala je kvalifikacijski susret za odlazak na Europsko prvenstvo. Izbornik Slaven Bilić bio je u bolnici, pa je momčad vodio njegov tadašnji pomoćnik Aljoša Asanović.

- Negdje u to vrijeme baš sam dobio hrvatsku putovnicu i pravo igranja za Hrvatsku. Moje društvo se šalilo kako moram dobiti hrvatsko ime i jedan prijatelj, nije nogometaš, ispalio je: ‘Neka bude Zdenko’. Svi smo se nasmijali - počinje Eduardo da Silva.

U Beograd su doputovali dan uoči utakmice, a “Zdenko” je i dalje bio hit.

- Ne znam kako, ali netko je srpskim novinarima rekao da sam Zdenko. Pretpostavljam. I tako uzmem novine, čitam kako Hrvatska ima jak sastav, Modrić, Ćorluka, Vukojević, Vrdoljak, Lakić, a u napadu Zdenko. Bez prezimena, bez ičega, samo Zdenko. I onda sam shvatio da sam to ja - smije se Dudu.

U međuvremenu je nadimak Zdenko nestao, a pokojni Ivan Turina dodijelio je Eduardu novi - Dule.