Iako su mlađe generacije uglavnom čule za Samuela Eto'oa, najpoznatiji kamerunski nogometaši ipak su Roger Milla i Thomas N'kono, koje je, uz Bella, N'Gueau, N'Djeya i Ebonga odgojio naš proslavljeni golman Vladimir Beara (86). 

Beara je sredinom '70–ih godina prošlog stoljeća bio izbornik Kameruna, njihovu najpoznatiju generaciju učio je nogometu, ali i životu, pristojnom ponašanju za stolom...

- Dolazak u Kamerun za mene je bio kulturološki šok. Nadao sam se kako ću se baviti samo nogometom, no bavio sam se svime više nego nogometom. Za početak nabavkom opreme, dresova i kopački jer ti momci nisu imali ništa. Na treninge bi dolazili bosonogi ili u japankama, a sve je dodatno komplicirao odnos posvađanih plemenskih vođa čija su djeca uglavnom igrala nogomet – prisjeća se Beara, koji se u svom splitskom domu oporavlja od moždanog udara. 

Dolazak u Kamerun bio mi je kulturološki šok. Bavio sam se svime više nego nogometom. Za početak, nabavkom opreme. Svi su bili bosi ili u japankama, kaže Vladimir Beara, koji je bio izbornik Kameruna 70-ih

Iako u poznoj dobi, još je vitalan, vježba, a rupe u sjećanju popunjava mu supruga Jadranka, koja o njemu vodi brigu. 

- Odmah po dolasku uveo sam im 'njemački dril', kombinaciju onoga što sam naučio od Luke Kaliterne i Seppa Herbergera. Podmladio sam momčad Towera, uveo nove, mlade igrače i odveo ih na turneju. Kupili smo im odijela, cipele, učio sam ih kako se ponašati u zrakoplovu, u hotelu, za stolom, kako jesti priborom, jer su do tada jeli uglavnom rukama... Za njih je to bilo nešto posve novo, no malo pomalo su prihvatili ono što sam od njih tražio, slušali su me i postali su prava momčad. Bio sam im savjetnik i drugi otac, a zvali su me 'Majstor'.

Bearin najveći uspjeh bilo je osvajanje Afričkog kupa, za što je nagrađen odlikovanjem za iznimne zasluge, kojeg nikad nije preuzeo, kao što nikad nije prihvatio ponudu Ministra sporta da oženi Miss Kameruna. 

- Dvije godine u Kamerunu bile su za mene previše. Postavio sam temelje reprezentacije koja je 1982. otišla na SP, a 1984. OI, što je bilo veliko iznenađenje. No nostalgija me vukla kući u Split pa sam im na prevaru pobjegao. U Ministarstvu su čuvali moju putovnicu, pa sam osobne stvari u tajnosti par dana ranije poslao brodom, a onda im rekao da putujem samo na par dana posjetiti obitelj. Nikad se nisam vratio, jednostavno, nisam više mogao izdržati, teško sam podnosio život u Africi. Nekoliko puta sam se i razbolio, dobio sam dizenteriju i malariju koju su mi izliječili nekim njihovim biljnim čajem jer mi lijekovi za 'bijelce' nisu pomagali. Afrika je prelijepa, ali život u njoj je za mene bio pretežak - rekao nam je.

Beara je Kameruncima ostao u lijepom sjećanju. Milla i N'Kono u intervjuima i danas ističu kako ih je stvorio 'Majstor', koga su pozvali u goste na SP 1990. u Italiju, gdje su 'Lavovi' otišli do četvrtfinala, no zbog smrti sina nije otišao. 

- Žao mi je, bila mi je želja da ih opet vidim, pozdravim.... Pokojni Vlatko Marković kazao mi je kako moja slika i danas visi u njihovom Savezu, te kako me orden još uvijek čeka, ha, ha, ha... 

Kupili smo im odijela, cipele, učio sam ih kako se ponašati u zrakoplovu, u hotelu, za stolom, kako jesti priborom, jer su do tada jeli uglavnom rukama

Na dvije godine provedene u Kamerunu legendarnog golmana podsjećaju brojni suveniri, drvene, bakrene te posebno vrijedne figure izrađene od slonovače, kojim ga je darivao Ministar sporta. Sve je to izloženo u njegovom stanu, među suvenirima iz igračke karijere. Iako zbog bolesti i godina sve teže prati zbivanja u nogometu, Svjetsko prvenstvo će gledati. Kovaču je preporučio da igrače ne opterećuje previše, pogotovo ne u prvoj utakmici protiv Brazila. 

- Što su do sada spremili, spremili su, nema puno koristi od pritiska u zadnjih nekoliko dana. A što se tiče Kameruna, mislim da smo bolja reprezentacija od njih. Premda, oni su nepredvidivi, s njima se nikad ne zna. Kod njih je uvijek neka svađa i tenzija, no protiv Nijemaca su odigrali 2-2, što nije za podcijeniti. Zato valja biti dodatno oprezan i čvrst. Od prve minute im pokazati tko je gazda na terenu.