Poslije Uskrsa organizirat ću humanitarnu akciju u kojoj ćemo ja i još nekoliko suigrača iz reprezentacije žonglirati, a prihod će ići Klaićevoj te nekim bolnicama u Bosni i Hercegovini, rekao je Joe Šimunić.
- Planiram okupiti 20-25 ljudi, sponzora koji će dati dvije kune za svaki kontakt s loptom. Ako netko istehnicira tisuću puta, bolnicama ide 2000 kuna - objasnio je 35-godišnjak.
Joe je jedan od najboljih tehničara koje je reprezentacija ikad imala. Tko god ga je imao prilike vidjeti kako tehnicira na treninzima, jasno mu je da s loptom nije ništa manji majstor nego Dudu ili Niko Kranjčar.
- Koliko mogu tehnicirati? Ha, ha, bolje da o tome šutim, ali kod mene to može potrajati dva, tri sata - dodao je Šimunić.
Dres s utakmice protiv Srbije darovao je roditeljima, koji su iz Australije došli na utakmicu u Zagreb. I nisu bili jedini.
- Njih sedam je iz Melbournea došlo na Maksimir. Došlo bi ih i više, ali Australija nije baš iza ugla. Svima nam je bilo lakše nakon što je sudac odsvirao kraj. Nije to bila baš obična utakmica. Svašta nam je bilo u glavi. Zbog toga mi je ta pobjeda jedna od najdražih u karijeri.
Šimuniću je oduvijek reprezentacija nešto posebno. Najviše pamti nastup na SP-u u Japanu i Koreji 2002.
- Bilo mi je to prvo veliko natjecanje. Ne mogu opisati što sam osjećao čuvši hrvatsku himnu. Glavom mi je prolazilo koliko sam toga morao proći da bih je slušao. Sav trud i sva muka se isplatila. Plakao sam taj dan od ponosa.
Zamalo je, kaže, zaplakao i u petak navečer u Walesu kad su zviždali Sammiru.
- Ne razumijem te frustracije, da netko dođe do Walesa da bi zviždao igraču koji je zaslužio igrati. Oni su valjda nezadovoljni svojim životima. Bolje da ne pričam previše, još će me prijaviti policiji.
Priznaje da mu je kod Štimca sjajno.
- Štimac zna što hoće i kako do toga doći. Dobar je psiholog, pedagog i taktičar.
Oko kuće u Australiji živi tisuću klokana...
U Australiju namjerava ići tek za Božić.
- Uh, kod nas ima otrovnih zmija i pauka koliko hoćeš, ali ih se ne bojim. Oni se boje mene. Ha, ha. Tata mi gradi kuću, ima veliko zemljište i uokolo živi tisuću klokana. Nisu opasni ako ih ne diraš, ali imaju jak udarac. Jači i od mene - smije se Šimunić.