Pod erevanskim suncem zasjajili su se novi zlatni dresovi Dinama na početku utakmice. Pyunik je trebao biti plavi, na kraju je bio bijeli, a Dinamo je ostao u svojoj gostujućoj kombinaciji. I baš su dresovi bili jedino sjajno u ovoj utakmici, prikazani nogomet bio je jedva prosječan. Nije lako igrati na velikoj nadmorskoj visini, na 40 stupnjeva, ali i unatoč tome Dinamo je morao pokazati više. Ovako je šačica navijača koja je prošla dug put vidjela nekoliko šansi, od kojih niti jedna ne spada u kategoriju onih koje se nazivaju stopostotnima.
U prvih 45 minuta moglo se vidjeti raspoloženog i razigranog Sammira, takav je bio i Badelj, pokušavali su i Etto i Sivonjić. U drugom? Ništa posebno, vrijedi možda zabilježiti jedino prve europske minute mladog Kramarića. Papadopoulos je odigrao 66 minuta i pokazao jedino da nije baš najspremniji. Mariju Mandžukiću kao da se na trenutku nije baš igralo, siroti Carlos opet se mučio s elementarnim nogometnim elementima... Igrač utakmice? Igor Bišćan, kapetan je sam držao Dinamovu obranu.
Golove nismo vidjeli, taj Pyunik nije momčad koja je u stanju ozbiljno zaprijetiti Dinamu. I zato bi Dinamo u Maksimiru morao sve riješiti bez većih problema. Pokušat će prolazak u treće pretkolo igrači Dinama izboriti pred praznim tribinama, budući da su navijači prošle sezone u Udinama izborili slobodan dan. Što i ne mora biti posebno loše. Barem neće biti baklji.