Niski brojnih europskih, svjetskih i olimpijskih odličja koje su osvojili članovi splitskog Taekwondo kluba Marjan nedavno je pridodano još jedno europsko zlato, a osvojila ga je 12-godišnja Nika Karabatić.

I to suvereno, s pet pobjeda i ukupnom bodovnom razlikom 80-23, slavila je u kategoriji kadetkinja do 37 kilograma. Krhkoj curici to je bio prvi izlet preko granice, otputovala je u španjolsku Oropesu del Mar u pratnji trenera Veljka Laura - Šiša i klupske kolegice Ivane Dolenčić te se kući vratila sa zlatom oko vrata.

- Do sada sam se borila samo na državnim natjecanjima, ovo mi je bilo prvo međunarodno natjecanje i stvarno sam presretna što sam osvojila zlato - kaže Nika, koja je u listopadu proslavila 12. rođendan, no unatoč tome iza nje je već osam godina redovitih svakodnevnih treninga?!

- Teta iz vrtića bila je ujedno i trenerica u klubu te me ona upisala. Treninzi i taekwondo potezi jako su mi se svidjeli i odlučila sam ostati. Od tada sam u klubu, nikad nisam ni pokušavala s nekim drugim sportom.

Ljubav prema taekwondou prevladala je i strah od dalekog putovanja bez obitelji i prvog izleta u nepoznati svijet međunarodne konkurencije.

- Nisam znala što me čeka, no trener mi je rekao da samo pokažem ono što smo radili na treninzima. Tako je na kraju i bilo. Protiv nekih sam protivnica pokazala više, protiv nekih manje, ali pobjede su se nizale. Bilo je to definitivno najteže natjecanje na kojem sam nastupila, ali i meni najdraže - kaže Nika, koja već ima i novi cilj.

- Iduće godine je Svjetsko prvenstvo na kojem želim ponoviti uspjeh, a nadam se da ću jednom nastupiti i na Olimpijskim igrama. Kad, to još ne znam, to je daleka budućnost, ali sve ću podrediti tome. U klubu dosta dobro radimo, trenira se dva puta na dan, imamo dobre trenere, sparing partnere, redovito treniram sa starijim curama, ponekad i s muškima kako bih se što bolje pripremila...

Uz sve, ne zanemaruje ni školske obaveze.

- Idem u šesti razred Osnovne škole Sućidar, nastavnici mi izlaze u susret, ako izostanem ne moram odmah pisati kontrolni ili odgovarati, nego tek kad se spremim. Pomažu mi i prijatelji iz razreda, a moram ih i pohvaliti jer su mi priredili doček nakon povratka iz Španjolske, iznenadili su me tortom i balonima...

Slobodnog vremena Nika baš i nema, ali kaže nam da voli crtati, a sportski uzori su joj sestre Ana i Lucija Zaninović, ne samo zbog toga jer dolaze iz istoga kluba.

- Sviđa mi se njihov stil borbe koji je jedinstven. One su posebne, taj stil je nešto posebno njihovo, to se ne da naučiti ni kopirati - zaključila je simpatična Nika.

Unatoč svim obavezama, ne propušta treninge dva puta na dan, pa čak ni kad je bolesna. Virozna je trenirala i na dan kad smo razgovarali. Ni ona ni njezini kolege iz kluba. Sustav je to vrijednosti koji se u klubu razvija i prenosi, s Ane i Lucije na Niku pa dalje...