Ako biste, kojim slučajem, željeli sastaviti najbolju francusku, a vjerojatno i europsku momčad otkad ljudi trče za loptom, njegovo ime ne biste trebali izostaviti. S njim i bez njega nikad nije bilo isto, slažu se i fanovi Juventusa i Real Madrida. On je Zinedine Zidane i, nakon avantura na travnjaku, njegovo vrijeme je sada - uz travnjak. 

Zidane je rođen u Marseilleu, a kao i mnogi žitelji toga grada, alžirskog je podrijetla. Jedno je vrijeme kružila glasina da bi mogao igrati i za alžirsku reprezentaciju, no on sam je ubrzo to demantirao. Obitelj je u njegovom životu igrala veliku ulogu - uvijek, a posebno u nogometnim koracima, uz njega je bio brat Noureddine, uz kojeg ima još troje braće i sestara. Zinedine je u početku bio osjetljiv na bilokakve uvrede upućene njegovoj obitelji, no ubrzo je svu ljutnju usmjerio na igru. U Cannesu je debitirao sa 17 godina.

Toliko godina imao je i kada je upoznao svoju suprugu Veronique, i to na susretu mladih u istom gradu. Njihov brak traje već 24 godine, a roditelji su četvero sinova. Brat Noureddine vodi i tvrtku Zidane Diffusion, koju je Zizou osnovao da zaštiti prava na svoje ime i lik. Ubrzo je postao i zaštitno ime Diora. 

No sve su to popratni sadržaji jedne velike karijere. S Juventusom je dvaput osvojio naslov u Serie A, a njegov transfer u Real Madrid od 77.5 milijuna eura oborio je tadašnji rekord. U prijestolnici Španjolske bio je prva violina, a vrhunac je bilo osvajanje Lige prvaka 2002. kada je zabio odlučujući gol u pobjedi 2-1 nad Bayerom iz Leverkusena. I dan-danas taj se volej pamti kao jedan od najljepših golova u povijesti Lige prvaka.

Iako je s Francuskom osvojio Svjetsko prvenstvo u svojoj domovini 1998., jedna slika (nažalost) ostaje kao prva u sjećanju na Zizoua u dresu francuske reprezentacije. Riječ je, naravno, o slavnom udaranju Marca Materazzija glavom u prsa u finalnom dvoboju s Italijom u Berlinu 2006. U njegovoj biografiji stoji da mu je to bila najgora noć u životu:

- Više nikada nemoj reći da sam tada postupio ispravno. To nije bilo dobro i do kraja života ću žaliti što sam to učinio - rekao je svom rođaku u Alžiru, nakon što je ovaj s odobravanjem popratio njegov potez. Tu večer s bratom je napustio stadion i otišao na večeru. Zabrinutim suigračima nije se javljao na mobitel, a u hotel se vratio nakon ponoći i noć proveo sa suprugom u sobi. Ipak, nije se ispričao Talijanu jer mu je ovaj uvrijedio sestru:

- Kad pogledaš mojih 14 crvenih kartona u karijeri, 12 ih je bilo rezultat provokacije. To nije opravdanje ili isprika, nego izraz moje strasti i temperamenta koji su me tjerali na reakciju - objasnio je kasnije "tamnije" trenutke svoje karijere. Te 2006. godine završio je svoju igračku karijeru.

Zizou će u subotu na Olimpijskom stadionu u Kijevu protiv Liverpoola i Jürgena Kloppa loviti svoj treći naslov Lige prvaka otkad je na klupi Kraljevskog kluba. Mnogi skeptici dočekali su svoj trenutak kada je Francuz 2016. preuzimao prvu momčad Reala. Smatrali su da čovjek bez trenerskog iskustva nije dorastao tako velikom klubu kao što je Real. Zidane ih je ušutkao na najbolji način - radom i rezultatima. Prvo je pao Atletico Madrid, a prošle godine i Juventus. 

Kako god da završi sutrašnje finale, ali i sve buduće utakmice Zizoua, jedno je sigurno. On će uvijek uz sebe, osim obitelji, imati veliki dio nogometnih fanova i romantika. On u to što radi, a sada je to vođenje jednog od najboljih klubova na svijetu, daje se sto posto. Koliko god to patetično zvučalo, njegovo srce i ljubav prema nogometu uvijek je bilo i bit će - ključ uspjeha.