Nekim ljudima je suđeno da postanu legende i da po svom rođenju uđu u red besmrtnih. Na današnji je dan rođen neponovljivi Dražen Petrović, prije točno 52 godine u Šibeniku.
Nažalost, crnog 7. lipnja 1993. njegov je život tragično okončan u prometnoj nesreći. Poginuo je u 29. godini, u maksimalnom naponu velebne košarkaške karijere, a ružne slike 'golfa' zabijenog u kamion na njemačkoj autocesti Frankfurt - München i dalje bole svakog istinskog ljubitelja sporta.
Dražen Petrović je bio pobjednik, vođa i unikatan čovjek. Pa zatim i sportaš. S njim je išlo sve jednostavno, pa ćemo u identičnom obliku nastaviti prisjećanje na našeg velikana. Puno toga nam je ostavio...
POGLEDAJTE JAVLJANJE UŽIVO IZ ŠIBENIKA:
U karijeri je išao korak po korak
Brat Aleksandar prenio mu je strast za košarkom koju je zaigrao na lokalnom igralištu. S kvartovskih terena okrenuo se profesionalnom razvoju pa je već s 15 godina zaigrao za Šibenku s kojom je dvaput izborio finale Kupa Radivoja Koraća. Potpunu afirmaciju doživio je u Ciboni u koju seli s 20 godina.
Pod Tornjem osvaja prvenstvo bivše države, tri kupa, dva Kupa prvaka i Kup pobjednika kupova - sve u samo četiri godine. Bila je to odskočna daska za odlazak u veliki Real Madrid 1988.
Samo godinu potom postaje prvi hrvatski košarkaš koji će zaigrati u najjačoj ligi svijeta, NBA-u. Svoju karijeru gradio je postepeno, išavši korak po korak. Također, smatra ga se predvodnikom europskog vala košarkaša u NBA-u.
U SAD-u je igrao na parketima u dresu Portland Trail Blazersa te New Jersey Netsa, koji su zauvijek umirovili dres s brojem 3 kojeg je tamo nosio.
- Ne znam može li se uopće riječima opisati što je Dražen značio ovome klubu, emocionalno, fizički i na ostale načine. Svi ćemo zauvijek pamtiti ono što smo upravo vidjeli na ekranu, taj osmijeh, taj osjećaj, taj natjecateljski duh, i sa stanovišta košarke izbačaj lopte prema košu. Nikad ga nećemo zaboraviti - rekao je njegov trener iz Netsa Chuck Daly.
Po pitanju reprezentativne košarke tiče, Dražen je triput nastupio na Olimpijskim igrama (Los Angeles, Seul te Barcelona gdje osvaja srebro s Hrvatskom), a četiri je puta proglašen najboljim košarkašem Europe u izboru talijanske La Gazzette dello Sport.
Ovo su sve površne činjenice iz njegove bogate i naprasno prekinute karijere koje pripadaju domeni opće kulture. Međutim, priča o Draženu puno je dublja od svih medalja koje je pobrao i svih rekorda koje je rušio.
Svakom bi istinskom sportašu baš on trebao biti uzor zbog jedinstvenog mentalnog sklopa, karizme i jednostavnosti
Zbog čega je sjećanje na njega neuništivo najslikovitije opisuju njegova djela uz riječi, kao i iskrena mišljenja njegovih bivših suigrača, trenera i protivnika.
Pobjednički mentalitet
Bio je rođeni pobjednik. Poraz nije bio opcija, strah nije postojao. Uoči finala Olimpijskih igara između istinskog američkog Dream Teama i Hrvatske 1992. vjerovao je u čudo.
- Ljudi moji, bit će čuda. Ne trebamo ih dobiti, ali možemo se s njima nositi. Neće nas zgaziti - govorio je Dražen. Iako je sasvim sigurno i sam znao kako će finale završiti, nije odustajao dok utakmica nije završila.
Po prelasku u NBA najviše se volio nadmetati s najboljima. Nije bilo važno ako je njegova direktna konkurencija Michael Jordan. Svaki protivnik bio mu je jednak.
'Kad izađeš na igralište, važno je da nikome ne popuštaš.'
- Kad izađeš na igralište, važno je da nikome ne popuštaš. Igrači sve čine da jedan drugoga dekoncentriraju i ometu. Ako se povučeš i ne uzvratiš, posao im je uspio. Ja im automatski odgovorim, pa im se to ne sviđa - govorio je Dražen nakon dolaska u NBA.
- Moramo ponoviti naslov europskog prvaka. Samo se tako pamte velike momčadi i veliki pobjednici - izričit je bio za vrijeme boravka u Ciboni.
Prije točno 31 godinu zabio je 112 koševa slovenskoj Olimpiji koja je silom (ne)prilika morala nastupati s kadetskom momčadi. Susret je završio pobjedom Cibone 158–77, a Dražen Petrović je do poluvremena ubacio 67, a do kraja 112 koševa, uz šut 40-60, a za tricu je gađao 10-20.
- Dražen je pogazio riječ, obećao je da će izaći iz igre nakon što obori rekord Radivoja Koraća od 74 postignuta koša, ali znate kakav je on bio 'psiho', nastavio je zabijati do kraja i na koncu je došao do 112 koševa - prisjetio se Igor Đurović koji je kao kadet Olimpije pokušavao čuvati nezaustavljivog Dražena.
Kada bi izgubio utakmicu protiv prijatelja na ulici, danima ne bi ni s kim pričao. Mrzio je gubiti i na kartama. Svaki puta kada bi doživio poraz sa Šibenkom, ostajao bi satima u dvorani i vježbao pucanje na koš.
Fanatizam i strast
Kažu da je upornost drugo ime za uspjeh. Kod Dražena je ta osobina bila od malih nogu strahovito moćna. Neumorno je ustrajao u treninzima znajući da mu samo talent neće biti dovoljan za ostvarivanje najviših ciljeva.
Trenirao je danonoćno, iz užitka. Malo je sportaša danas koje krasi ovaj tip fanatizma. A baš je to presudan faktor. Dražen je pojednostavljivao - jednostavnost
- Nije bilo važno je li šest ili sedam ujutro. Navečer bih uzeo ključ, otvorio vrata dvorane i trenirao. Čistačice i ja. One bi radile svoje, ja svoje. Nikad nisam propustio jutarnji trening. Nikad. Uzmem loptu, ubacim 500 ili više. Postavim stolice i driblam. I tako satima, uživam. Ako neki puta nisam mogao na trening, istoga trena bih se razbolio.
'Lopta, čovječe. Uvijek ju nosim u autu. Kad mi dođe, odem u dvoranu i ispucam 100, 200 ili 500 udaraca.'
Formule za uspjeh uvijek se pridržavao.
- Ima nešto jače od mene. Najsretniji sam kada radim. Kada stojim, propadam. Teško mi je to opisati nekome tko nikad nije osjetio zvuk kada si sam u dvorani s loptom.
- Mnogo puta su me pitali odakle mi tolika volja, želja za treningom, glad za koševima kada sam u košarci sve postigao i kada nemam potrebe za novim dokazivanjima. Odgovor nije težak: dok igram košarku, želim biti najbolji.
Svjedoci kažu da je jedne kišne zagrebačke noći nepoznatom prolazniku pomogao gurati automobil. Prekrio se kapuljačom, da se zaštiti od kiše, ali i da ga nitko ne prepozna
Nepoželjan protivnik
U NBA-u je imao posebnog protivnika i sportskog neprijatelja. Bio je to Reggie Miller, jedan od najboljih šutera u povijesti NBA lige.
- Možda se sad malo hvalim, ali smatram se najboljim šuterom svih vremena. No, jedan je ipak bio bolji od mene. Išao mi je na živce jer ga nisam mogao razumjeti što govori. To je pokojni Dražen Petrović - otkrio je Reggie Miller i nastavio:
- Ako sam nekoga htio zadaviti, to je bio Dražen. On je bio moj najveći neprijatelj, nisam ga mogao podnijeti. No, kad ga se sjetim danas moram priznati da je to najveći šuter kojeg sam ikad vidio - ispričao je proslavljeni američki šuter.
Najveći košarkaš svih vremena Michael Jordan sjeća se velikih duela protiv Dražena.
- Bio je užitak igrati protiv Dražena. Uvijek je bio vrlo agresivan u našim dvobojima. Napadao me jednako žestoko kao što sam ja napadao njega. Imali smo nekoliko sjajnih borbi u prošli, ali na žalost bile su to kratke borbe. Bio je jedan od prvih Europljana koji su došli u Ameriku i uspjeli.
Slično mišljenje vlada i kod ponajboljeg igrača današnjice, LeBrona Jamesa.
- Kada je Dražen igrao bio sam još klinac, ali stvarno sam ga volio gledati. Bio je neviđen šuter, igrač kakav do tada nije viđen u NBA ligi što se stranaca tiče. Sjećam se da me znao oduševljavati i svojim asistencijama, a to je dokaz da je itekako razumio igru. Bio je talent iz Europe kakav NBA liga do tada nije vidjela. Bio je nešto novo, danas je nekome možda normalno vidjeti strane igrače kako igraju glavne uloge u svojoj momčadi, ali Dražen je svima njima otvorio vrata.
Clyde Drexler bio je Draženov suigrač iz Portlanda. Poštovanje prema liku i djelu hrvatske sportske legende je poprilično.
- Bio sam dobar prijatelj s Draženom. Mnogo smo razgovarali, volio je biti s prijateljima i volio je igrati košarku. Zaista ga poštujem zbog ogromnog rada koji je uložio u sebe. Svaki dan je bio prvi u dvorani i zadnji koji iz nje izađe. Kada je netko toliko posvećen nečemu, morate imati ogromno poštovanje prema njemu.
Hakeem Olajuwon posebno se uvjerio koliko je Dražen znao biti nezgodan protivnik. Pa, pogledajte samo ovo nekoliko puta.
Život leti, kapetane...
Jedan od najvećih poznavatelja košarke na našim prostorima, Edin Avdić, u svom je sjajnom tekstu posvećenom Draženu napisao rečenicu koja snažno odzvanja te koja perfektno opisuje genijalnog sina s Baldekina.
'Nekim ljudima je suđeno da budu legende. Da u svom kratkom životu urade stvari zbog kojih će ih pamtiti zauvijek po dobrom. Takve dušebrižnici ne stignu uvaljati u blato i kafanski omalovažiti.'
Jedan, jedini, neponovljivi i nikad prežaljeni Dražen Petrović.