Bilo me strah sanjati zlato, znala sam da imam kvalitetu jer sam druga na ljestvici. Sad je sve gotovo, mirna sam i spokojna, sad se samo pitam: 'Znaš li što si osvojila?'.
'Bio je težak meč'
Riječi su to čudesne Anđele Mužinić Vincetić (31). Najbolja naša parastolnotenisačica osvojila je zlatnu medalju u kategoriji WS3 na Paraolimpijskim igrama u Parizu nakon što je u finalnom susretu u dramatičnih pet setova pobijedila Korejku Jiyu Yoon 3-2 (11-7, 11-8, 10-12, 10-12, 13-11).
Najveći je to uspjeh u karijeri ove Splićanke, koja je do sada osvojila dvije paraolimpijske medalje u ekipnom dijelu natjecanja s Helenom Dretar Karić - srebro u Rio de Janeiru (2016.) te broncu u Tokiju (2020.).
- Bio je to težak meč, ove godine igrala sam s njom dva puta, prvi put sam dobila, drugi put je ona bila bolja. Prva dva seta odigrala sam sjajno, a ona je dosta griješila. Kasnije je proigrala, nakon 2-2 u setovima pomislila sam, budi hrabra. U petom setu taktički sam odigrala dobro. Uopće se ne sjećam da je ona imala meč-loptu, igrala sam maksimalno koncentrirano, poen po poen.
POGLEDAJTE VIDEO:
'U Londonu sam bila izgubljena'
U Pariz je stigla kao aktualna europska prvakinja, a na svjetskim smotrama osvojila je srebro u Granadi 2022. te broncu u Laškom 2018. Bile su joj to četvrte Igre. U Londonu je bila deveta, a u Riju i Tokiju peta. Sve je naplatila u Parizu.
- U Londonu sam bila mlada i izgubljena, nisam znala igrati, dobila sam pozivnicu. U Riju sam mogla doći do medalje, ali nije se dogodilo, dok sam u Tokiju izgubila od Yoon za ulazak u polufinale. Tri dana sam plakala. U Parizu nisam mogla na bolji način osvojiti, moji su bili na tribinama. Proigrala sam u polufinalu, uživala sam, u kompletu je ovaj Pariz nezaboravan - dodala je Anđela, koja je do 13. godine trenirala odbojku.
Život joj se promijenio 2006.
Život joj se promijenio 3. lipnja 2006., kad je nastradala u prometnoj nesreći nekoliko kilometara od svoje kuće u Srinjinama, nedaleko od Splita. Bio je to dan kao i svaki drugi. Anđela je upravo bila odigrala odbojkašku utakmicu u Makarskoj i po nju je, kao i svaki put, trebao doći tata, no ona mu je poslala poruku da ne treba.
Sjela je s trenerom i suigračicama u automobil, no cesta je bila skliska, a vožnja neoprezna, te je auto završio u jarku dubokom šest metara. Trener i prijateljice s vremenom su se oporavili, no Anđela se cijeli život mora nositi s posljedicama.
Liječnici su joj rekli da više nikad neće moći hodati. Lomovi sedmog i osmog prsnoga kralješka prouzročili su oduzetost nogu, a krv joj se izlila u pluća i bez respiratora nije mogla disati. Nakon četverosatne operacije prevezli su je u zagrebačku Kliniku za traumatologiju u Draškovićevoj. Malo-pomalo Anđela se počela oporavljati...
S tribina ju bodrio suprug
Imala je veliku podršku u Parizu. Bodrili su je roditelji, Željko i Marija, suprug, bivši paraolimpijac Kristijan Vincetić, obitelj, prijatelji...
- Atmosfera je bila sjajna, publika je bila prekrasna - dodala je.
Anđelu od 2010. trenira Mirela Šikoronja Ivančin. U timu su od 2014. psiholog Igor Čerenšek i kondicijski trener Igor Berislavić, poslije su se priključili za mentalni trening Sandra Župarić, maser i fizioterapeut Željko Čop i Vladimir Šošić te pomoćni trener Davor Bilić.
- Još sam pod dojmom. Polufinale je bilo fenomenalno, ali finale je bilo nevjerojatno kvalitetno. Potajno smo se spremali, ali željeli smo mir. Ja se uvijek sjetim naših nogometaša, skromno i u tišini. I to smo radili. Ponosna sam. Znala sam da nam Korejka neće darovati niti jedan poen - kazala je Šikoronja Ivančin.