Oni imaju sve što je potrebno da bi bili uspješni i u seniorima. Samo motraju biti strpljivi jer je taj prijelaz najteži i tu se mnogi pogube.
Tako je Martin Sinković govorio o novoj zlatnoj braći hrvatskog veslanja. A ti su momci, Patrik i Anton Lončarić (20), osvojili još jednu veliku medalju. Svoju šestu. Ovaj put kao mlađi seniori (do 23 godine), srebro na Europskom prvenstvu u Njemačkoj. I to baš nakon - treniranja sa Sinkovićima.
Lončarići su kao juniori bili svjetski prvaci 2017. i europski prvaci 2018. godine. A u čamcu od svoje desete godine savladavaju zaveslaje na brzoj rijeci Dravi i brojne žuljeve.
- Nikada ih nisam morao tjerali na treninge. Imali su neobično jaku volju za klince svoje dobi. Od početka je bilo jasno da će daleko dogurati - govorio nam je njihov otac Davor Lončarić, a Anton je ispričao:
- Nas dvojica sve što radimo, radimo uvijek zajedno. Tata nas je tjerao da se bavimo nekim sportom. Pokušali smo nogomet i košarku, ali nam nije baš išlo. Kako živimo uz Dravu, stan nam gleda na vodu, često smo imali priliku gledati veslače. Reki smo tati da bismo i to probali, da bismo to trenirali, ali bili smo premali da bismo krenuli veslati. Kada smo napunili 10, upisali smo se u klub Iktus i polako krenuli. Išlo nam je sve bolje pa smo nastavili. Ustrajali smo iako smo shvatili da je to i fizički i psihički zahtjevan sport. Mnogi su odustali pod tim pritiskom. Kroz vrijeme smo shvatili da što su nam treninzi teži, to ćemo bolje prolaziti na trkama.
U međuvremenu su obojica upisali Ekonomski fakultet u Osijeku, a dok se pripremaju za velika natjecanja, žive u Zagrebu... u hostelu!
- Nemamo mi puno zahtjeva, ondje samo prespavamo. Drava je rijeka s puno virova, čamac na njoj pleše. Išli smo na pripreme na Peruču, ali lakše je trenirati na mirnom Jarunu. I još ktome spariramo Sinkovićima - pričaju blizanci.
Da, ta je paralela sa Sinkovićima u hrvatskom veslanju, pa i sportu općenito, postala uobičajena. Martin i Valent postavili su ljestvicu jako visoko. I imaju zasluge u uspjesima Lončarića. Sad su trenirali zajedno, a tada, kad su u Litvi na svoj 17. rođendan postali svjetski juniorski prvaci, to su učinili u čamcu Sinkovića.
- U klubu smo tad imali stari čamac, oštećen, s dosta mana. Nismo mogli sa njim na SP. Došli smo na ideju da posudimo čamac od Sinkovića jer je njihov noviji. Oni nisu imali ništa protiv jer oni imaju svoj glavni čamac, koji su dobili, a ovaj im je bio rezervni. Na kraju nam je on donio sreću - prepričavao je Anton.
Godinama su trenirali u iznimno skromnim uvjetima, čamce nosili iz prostorija kluba koji je gotovo pa ruševina. A novi čamac košta 12.000 eura.
Patrik je nekoliko sekundi stariji i eksplozivniji je, dok je Anton mirniji i staloženiji brat.
- Slično razmišljamo, no to često dovodi i do razmirica. A njih brzo riješimo i onda pretvorimo u energiju u čamcu - kažu.
Objašnjavaju kako u veslanju morate znati koristiti svoju snagu, rasporediti je, pa izvući sve iz sebe za finiš. Te dodaju da im je snaga jača strana, a na tehnici veslanja još moraju raditi sa svojom trenericom Jasminkom Kraljević Čolić. Želja im je veslati u četvercu s braćom Sinković. Uh, kakva bi to tek bila priča...
- To ovisi o nama, koliko im se približimo.
E, i to ćemo vidjeti ubrzo. U nedjelju, na Prvenstvu Hrvatske, čamac uz čamac braća Sinković vs braća Lončarić! Sadašnjost i budućnost hrvatskog, ali i svjetskog veslanja!