Čudno je... Prije mjesec dana skoro nitko nije znao za mene, kaže Željko Šakić, koji je sezonu započeo gledajući Cibonu na tribinama Draženova doma, a sad u Manresi hara španjolskom ACB ligom.

Deset godina proveo je u mlađim uzrastima Cibone, bio jedan od najtalentiranijih igrača koje je imala, ali kad je došao na prag prve momčadi, ljubav je pukla.

- Svi su mi govorili kako sam odličan, da ću igrati u NBA ligi... Bio sam mlad i lud, htio sam što više napraviti što prije, a to tako ne ide. Igrao sam za Ciboninu drugu momčad, a razmišljao o Realu i Barceloni. Nisam bio na istoj valnoj duljini s trenerom Pinom Grdovićem. Posvađali smo se, pa su me udaljili iz kluba - prisjetio se Šakić.

Razočaran, htio se čak ostaviti košarke, koja mu se zgadila, i posvetiti faksu. Ipak, priliku mu je dala Dubrava, nakon čega je igrao u Zrinjskom i Širokom, pa u talijanskom Montegranaru. Ovog je ljeta radio na sebi kao nikad dosad. No vrijeme je prolazilo, a nitko ga nije zvao.

- Od sredine svibnja do sredine listopada sam čekao, već sam bio ljutit, a onda se javila Manresa. Od prve utakmice sve je krenulo dobro. Presretan sam jer znam koliko sam se trudio. Priliku sam dobio kad sam se već prestao nadati. Bog sve vidi - rekao je Šakić.

Već u drugoj utakmici zabio je 29 koševa. Nakon pet odigranih prvi je strijelac ACB lige s prosjekom od 16,2 koša i vodeći u poretku za MVP-a lige.

Sad će sigurno biti i na radaru reprezentacije.

- Nemam riječi koliko bi mi značilo zaigrati za repku u mom gradu, bilo bi to ostvarenje sna!